Prema statističkim podacima iz 2017. godine, Hrvati jedu prosječno 63 kilograma mesa godišnje po stanovniku, što je vrlo blizu prosjeku Europske Unije. Od te količine, oko 50 posto otpada na svinjetinu, velikim dijelom uvoznu ( proizvodnja svinjetine u Hrvatskoj se od 2007. godine do danas prepolovila). Drugo najzastupljenije je meso peradi na čelu s piletinom, dok manje od 20 posto ukupne potrošnje mesa u Hrvatskoj otpada na govedinu, teletinu i janjetinu.
Ovi su podaci sasvim logični. Svinjetina je u Hrvatskoj iznimno jeftina. Čak se i lungić redovito prodaje za manje, u supermarketima katkad i znatno manje od deset eura za kilogram. Piletina iz supermarketa još je jeftinija. I dok se hrvatski građani u stvarnosti hrane svinjetinom i piletinom, restoranski jelovnici uopće ne odražavaju takve prehrambene navike našeg stanovništva. Naprotiv.
Analizirali smo, naime, jelovnike sedam zagrebačkih restorana različitih žanrova i rangova cijena, od Vinodola kao najposjećenijeg restorana u strogim centru grada, preko susjednog Carpaccia, preko bistroa poput Ab Ova i Pod Zidom, sve do Esplanadina Le Bistroa i Tekke i Dubravkinog puta. Na jelovnicima tih sedam restorana našli smo samo 13 jela od svježe svinjetine (od toga tri u Dubravkinom putu)! To znači da svinjetina, ne računajući skuplje prerađene forme poput pršuta i salama, čini manje od pet posto ugostiteljske ponude u zagrebačkim restoranima bar nešto višeg ranga od bazičnih zalogajnica.
Piletina je zastupljenija, ali znatno manje od govedine, teletine i ribe.
Čak i u roštiljarnama svinjetina zaostaje za govedinom, dok je u hamburger barovima uopće nema. Očigledno je, dakle, da se sadržaj jelovnika zagrebačkih restorana upravi drastično razlikuje od stvarne prehrane hrvatskih građana. Nekoliko je razloga za svinjsku apstinenciju u zagrebačkim restoranima Prvo, veći dio svinjetine na hrvatskom tržištu vrlo je loše kvalitete, pa je chefovi izbjegavaju. Noel i još neki restorani koriste isključivo crnu slavonsku svinju, koja nije uvijek dostupna. Drugo, svinjetina pati od stigme nezdravog i masnog mesa.
I treće, možda najvažnije: činjenica da zagrebački restorani uglavnom izbjegavaju meso koje Hrvati uvjerljivo najviše jedu, govori o malobrojnost naše restoranske publike. U restoranima se hrani tek nekoliko postotaka Hrvata (jedno starije istraživanje, iz vremena krize, navodilo je tri posto; sad je brojka vjerojatno viša). Oni koji imaju novca za restorane žele jesti skuplja mesa. Većina drugih naših građana kod kuće se hrani svinjetinom i piletinom.
