“Za mene brdsko trčanje traje četiri mjeseca godišnje, ostatak godine ponekad malo za gušt protrčkaram, ali se vratim prioritetima; obitelji (rastućoj), poslu i naravno podvodnom ribolovu,” napisao je u rezimeu svoje ovogodišnje trkačke sezone Milan Budinski, glavni enolog porečke Lagune, koji je 7. travnja istrčao 100 milja Istre, najdulju i najtežu trkačku utrku u Hrvatskoj.
Jedan od najboljih hrvatskih enologa, Milan Budinski potpuni je fanatik svog posla. Upoznali smo ga sredinom ožujka 2016., na večeri u Laguninoj stanciji Špin, dok smo s velikim britanskim vinskim publicistom Ozom Clarkeom kušali dvadesetak Laguninih vina. U oči nam je odmah upao onaj specifični, čvrsti, profesionalno-sportski govor tijela, dok je Budinski objašnjavao što cijeni kod jednog, a što kod drugog vina, zašto ovo vino mora biti baš ovakvo, a neko drugo sasvim drukčije, i što je važno, a što je suvišno kod modernih malvazija. Sinjanin školovan u kalifornijskim vinarijama, Budinski je u zadnje dvije godine postao jedna od najvećih zvijezda hrvatske vinske industrije.
Sa svojim timom u Laguni upravo priprema nekoliko potencijalno senzacionalnih crnih vina visokog stila koja bi se na tržištu trebala pojaviti za godinu ili dvije. Ovih dana nadgledat će sadnju novih vinograda na Vižinadi, jednom od najboljih položaja u Istri. U međuvremenu, oporavljat će se od burne trkačke sezone koju će sigurno pamtiti. Utrka od Luke Plomin preko Huma do Buja bila je treća ultra trail utrka koju je završio u zadnja tri mjeseca. Prije 170 kilometara u Istri istrčao je 57 kilometara utrke Corsa della Bora i 65 kilometara Ultrabericusa.
Taj veliki poduhvat za Budinskog je bio još veći, jer je zbog stare ozljede koljena koja se ponovno aktivirala tri tjedna prije starta, bilo neizvjesno hoće li uopće nastupiti na 100 milija Istre, a kamoli završiti utrku na sjajnom 12 mjestu od 374 trkača. Budinski je na svom Facebook profilu napisao kako deset dana prije utrke nije ni pokušavao trčati jer je svaki pokušaj vraćao bol u koljenom. Dosljedno svom karakteru, pripreme je nastavio. “Odlučujem se na svakodnevno poslijepodnevno i vikend kopanje u vrtu, prevoženje nebrojenih prikolica zemlje, mašklin i motiku, a navečer iza toga teretanu i stabilizaciju nogu, kukova i trupa. Tri dana prije utrke testiram se na cesti…niti 20km i već je bol natrag. Opet teretana i strunjača dva dana do samog dana utrke. Kada naravno molim suprugu da me odveze na start da poštedim bolni kuk i koljeno. I tako sat i pol prije dolazimo u Labin, spremam se i…nema trkačkog ruksaka…” piše Budinski u statusu o dramatičnom startu utrke na kojoj je ipak na vrijeme startao i, kako priznaje, poprilično se iznenadio s koliko je lakoće istrčao dionicu od 70. do 150. kilometra. Zadnji dio utrke Budinski je uspio istrčati unatoč jakim bolovima u koljenu i sezonu završiti s velikim uspjehom. “Za sada ću poslušati glasove u glavi, pa se do jeseni vraćam moru, a ako me tko u međuvremenu vidi da trčim po šumi, ne brinite, nisam poludio.” poručio je Budinski. Čestitamo Milanu Budinskom na sjajnom sportskom rezultatu.
