Milan Bandić relativno je često dolazio u vodeće gradske restorane, poput Carpaccia ili Vinodola ili Okrugljaka (gdje je jednom ugostio Gorana Bregovića) o čemu su, uostalom, mediji povremeno izvještavali. No, stvarni Bandićev restoranski život odvijao se u sasvim drukčijim ugostiteljskim žanrovima, relativno daleko Ili zaista daleko od gradskog centra. Riječ je o restoranima koji uglavnom nikad nisu dobivali puno publiciteta.
[adsense_content_v2]
Tipičan je primjer Skenderica na vrhu Remeta. Skenderica je veoma stari zagrebački restoran, o kojem bi se rijetko čulo da Milan Bandić ondje nije slavio rođendane. Skenderica je gostionica koja se bavi starim zagrebačkim jelima i prilično lošim roštiljem.
Dugogodišnji je gradonačelnik dugo godina redovito jeo u gotovo nepoznatom restoranu Miramare, na Miramarskoj cesti. Miramare se nalazio na lošoj, neuglednoj lokaciji blizu miramarskog podvožnjaka a pripremao je velike komade pečenog mesa, uključujući i janjetinu na ražnju. Miramare više ne postoji.
Milan Bandić često je odlazio i u Trnjanku, iza Palače pravde, poznatu po janjetini. Bandić je iz Trnjanke često naručivao janjetinu za van. Možda najpoznatiji od svih omiljenih Bandićevih restorana izvan ugostiteljskog mainstreama bio je Kamanjo na Gračanskoj cesti.
U Kamanju je kuhao legendarni chef Goran Albini Kamanjo, koji je istodobno znao pripremati briljantne škampe i bijelu ribu, kao i vjerojatno najbolje ćevape u Zagrebu. Kamanjo u Gračanima dugo je životario da bi se trajno zatvorio prošle godine.
Jedan od omiljenijih Bandićevih restorana bio je Burin u Heinzelovoj, u svojoj starijoj verziji. Naime, Burin se nalazi gotovo pa preko puta Bandićeva stana u Bužanovoj, a originalni vlasnici Burina bili su Bandićevi bliski suradnici iz gradske uprave.
Bandić je u Burinovom podrumu održavao mnoge važnije političko financijske sastanke. Stari je Burin bio vrlo loš restoran, koji je propao prije nekoliko godina. Novi, istarski Burin nema nikakve veze s “Bandićevim” Burinom.
