Naizgled bizaran, ovaj novi potrošački trend u Kini zapravo je logičan i mogao bi biti znak puno šire promjene. Kina je nedavno uvela cijeli niz mjera za sprečavanje prekomjernog bacanja hrane. Prema istraživanju tržišta koje je objavila kineska agencija Media Research, mlađi kupci masovno su počeli kupovati hranu kojoj ističe rok.
Prodaja takve hrane lani je u Kini premašila 4,64 milijarde dolara (30 milijardi yuana). Ispitanici su navodili dva razloga za ovakve odluke: cijenu, koja hrani pred istekom roka pada 50 do 70 posto, i svijest o nužnosti smanjenja bacanja hrane. Gotovo pola kupaca koji namjerno biraju ovakvu hranu ima između 26 i 35 godina, najpoznatija online zajednica osnovana na ovu temu broji 70 tisuća članova. Ljudi tamo razmjenjuju savjete i informacije o hrani kojoj ističe rok trajanja.
Kina je šampion u bacanju hrane. Ono se povećalo zbog ekonomskih i društvenih promjena, konzumerizma, načina života i rasta srednje klase, ali doprinijela je i lokalna kultura hrane. Kinezi u restoranima naručuju puno hrane, u pravilu više nego što mogu pojesti, jednako puno kuhaju gostima. Prejedanje i višak hrane često su znak gostoprimstva, veselja, slavlja, obilja, nešto čega ne nedostaje ni u našoj kulturi hrane.
Kineski zakon o sigurnosti hrane kojim se želi regulirati problem bacanja,među ostalim predviđa kazne do 15.000 dolara za medije i društvene profile koji promoviraju prejedanje i binge eating. Restorani koji reklamiraju prevelike narudžbe prvo mogu biti upozoreni za zatim novčano kažnjeni ako ne prestanu. Restoranima je dopušteno i da naplate trošak zbrinjavanja otpada gostima koji ostavljaju velike količine hrane. Kantine, uključujući školske, i dostavni servisi moraju poduzeti niz mjera za smanjenje bacanja hrane. Supermarketi hranu kojoj ističe rok moraju istaknuti na policama i staviti je na masovnu rasprodaju.
Restorani u kineskim gradovima bacaju 17 do 18 milijuna tona hrane godišnje, Kineska akademija društvenih znanosti tvrdi da bi se time moglo nahraniti do 50 milijuna ljudi. Sve ovo ima i političke konotacije, ponajprije zbog kineskih trgovinskih sporova s Amerikom ali i zato što bi se prema nekim procjenama Kina do 2025. mogla suočiti s ozbiljnim poremećajima u nabavnom lancu i manjkom od 130 milijuna tona prehrambenih proizvoda, zbog smanjenja broja poljoprivrednika i poljoprivrednih gospodarstava.
