U komentarima ispod našeg nedavno objavljenog teksta o lošoj restoranskoj situaciji u istočnom dijelu Zagreba, čitatelji su nas upozorili na nekoliko restorana koje nismo spomenuli, a koji bi trebali biti prilično dobri. Uvijek nas veseli kad potaknemo raspravu o zanimljivim i važnim temama vezanim uz restoransku scenu, kuhanje i gastronomiju.
U svojim su komentarima naši čitatelji navodili restorane koji su nam uglavnom poznati (jedan se u međuvremenu zatvorio). No, išli smo ponovo provjeriti njihove jelovnike da vidimo je li se u tim restoranima bilo što promijenilo. Bojimo se da nije. Opet smo, naime, naišli na pljeskavicu od pet kilograma i na pizze primjera 100 centimetara.
E sada, nema načina da na roštilju dobro ispečete pljeskavicu od pet kilograma, zbog distribucije topline. Možete je ispeći u pećnici ili u nekom većem konvektomatu ili je izdinstati na grillu, jer je morate dugo termički obrađivati na nižoj do srednjoj temperaturi da meso ne bi ostalo sirovo.
Veliki komadi mesa naprosto ne trpe brzu termičku obradu, što znači da je pljeskavica s grilla teška pet kilograma osuđena na propast, gledamo li na to jelo s kulinarskog stanovišta.
Slično vrijedi i za pizzu promjera 100 centimetara, koja je naprosto prevelika da bi se ispekla za minutu ili dvije, što je optimalno vrijeme za pečenje pizze. Osim toga, tijekom oblikovanja tako velike količine tijesta za jednu pizzu, vrlo je vjerojatno da će se raspasti glutenska rešetka. A jaka glutenska rešetka esencijalna je za dobru pizzu.
Na jelovniku jednog restorana u istočnom dijelu grada, naišli smo, nadalje, na škrpinu po cijeni od 170 kuna za kilogram. Budući da je nabavna cijena škarpine oko 170 kuna za kilogram ili tek nešto manje, sasvim je vjerojatno da se radi o crvenom bodečnjaku, ribi koja sliči škrpini ali je neusporedivo jeftinija. Sama činjenica da neki restoran nudi pljeskavice teške pet kilograma i pizze promjera sto centimetara može biti zgodna za obaranje rekorda ili privlačna za veća društva koja uživaju u tome da na stolu dobiju nešto, što nikad nitko nije vidio. Ali takva jela nemaju nikakve veze s tehnički ispravnom pripremom hrane, a kamoli s profesionalnim kuhanjem. Takva jela svjedoče o dubinskom odnosu pojedinog restorana prema hrani, koji nije dobar.
Nemamo ništa protiv takve vrste restorana. Oni predstavljaju paralelnu stvarnost restoranske industrije, imaju svoju publiku koja je očito zadovoljna i čuvaju radna mjesta, što je uvijek važno.
Mi ih naprosto ignoriramo, jer su kulinarski irelevantni. Zato smo i napisali da u istočnom dijelu Zagreba nema zaista dobrih restorana, uz dvije ili tri iznimke.
