Ako smo mislili da je molekularna kuhinja dala svoje, prenaglili smo se. Štoviše, čini se da nas nakon faze bistroa, povratka lokalnom, prirodnom i korijenima kuhanja, mogao dočekati novi tehnološki bum – nanotehnologija u industriji hrane, a možda i u restoranima. Znanstveni portal Phys.org piše o ubrzanom razvoju novog područja, tehnologiji ciljanog modificiranja hrane na molekularnoj razini.
Ideja je uvoditi u namirnice posebno dizajnirane čestice pomoću kojih bi se moglo detaljno kontrolirati procese poput, primjerice, razbijanja molekula proteina ili glukoze, i tako mijenjati okuse i strukturu hrane. Neki su eksperimenti već dali zanimljive rezultate. Znanstvenici tvrde da bi nanotehnologija, primjerice, trebala omogućiti razbijanje kristala soli istovremeno povećavajući njihovu površinu, što znači savršenu distribuciju okusa i novu vrstu slanosti za koju bi bili potrebne neznatne količine soli.
Modificiranje hrane
Dosta potencijala ova je tehnologija pokazala i u maskiranju okusa, što otvara mogućnosti proizvodnje ukusne hrane kojoj se iz zdravstvenih razloga dodaju manje ukusni sastojci poput ribljeg ulja. Nanotehnologija bi se mogla koristiti i za inteligenta pakiranja koja bi nadzirala stanje hrane u transportu i na policama, primjerice očitavati sastav plinova koji se stvaraju radom bakterija u hrani i javljati kad se hrana počela kvariti.
Problematična strana ove priče je sigurnost hrane. Ljudi nisu prihvatili genetski modificiranu hranu, možda ne bi prihvatili ni nanotehnološku manipulaciju. Ne zna se ni kakav bi njezino korištenje imalo utjecaj na zdravlje. Ta rasprava tek počinje. Znanstvenici najavljuju obećavajuće stvari, ali potrošači, kupci i regulatori tek trebaju reći svoje.