Preko puta One Suite Hotela u Župi Dubrovačkoj u Srebrenom, nalazi se veći, prilično pristojan shopping centar. U podrumu prilično pristojnog shopping centra nalazi se vrlo veliki Konzum, s jako dobrim izborom uobičajene ali i upmarket robe, i s veoma ljubaznim prodavačima.
U petak ujutro iz Župe smo krenuli prema Pelješcu, u posjet jednoj od najboljih lokalnih vinarija. Vlasnicima smo željeli donijeti buteljku Maillartova Rosea, ali smo je zaboravili staviti u auto kad smo kretali iz Zagreba, pa smo se ponadali da ćemo u Konzumu u Srebrenom pronaći barem neko donekle dobro nehrvatsko vino: dosta je kontraproduktivno hrvatskim vinarijama darovati hrvatska vina. U velikom Konzumu u Srebrenom, preko puta polica sa svakodnevnim vinima, stoji vitrina sa skupim vinima i plemenitim destilatima.
U vitrini se, među ostalim, nalaze Chivas 18, Aberlour 12 i bazni šampanjac Barons de Rothschild. Sva se ova luksuzna pića prodaju po vrlo prihvatljivim cijenama, kao da niste na moru. Problem je jedino u tome što ih zapravo ne možete kupiti. Vitrina s finim pićima u Konzumu u Srebrenom stoji zaključana, a zaposlenici ne znaju gdje gdje je ključ.
Na vitrini piše: “Za ključ se obratite voditelju odjela ili info pultu.” Nismo znali kako da pronađemo voditelja odjela, pa smo za pomoć zamolili jednog mladog Konzumova radnika, koji je upravo utovarivao palete Ožujskog ili Karlovačkog. Mladi je gospodin ljubazno otišao s nama do vitrine sa šampanjcima i skupim destilatima i naivno pokušao otvoriti vrata vitrine. Kad nije uspio, zacrvenio se i rekao da nam ne može pomoći. Uputio nas je na suprotni kraj hale, gdje, međutim, na info pultu nije bilo nikoga.
Dvije do tri minute vrtjeli smo se oko napuštenog info pulta, da bismo zatim jednu mladu damu u Konzumovoj uniformi pitali hoće li bilo tko doći do infopulta i kako da se domognemo ključa za vitrinu s finom pićima. Gospođa je kratko rekla da ne zna i nestala u labirintu Konzumovih polica. Vratili smo se do vitrine i šetali oko nje idućih par minuta; bilo bi logično da smo postali sumnjivi Konzumovim djelatnicima koji bi trebali paziti napotencijalne krađe. Ali, nismo.
Nitko nas nije ništa pitao pa smo ponovno pitali drugog gospodina u Konzumovoj uniformu, tko nam može otvoriti vitrinu da kupimo Barons de Rothschild. Čovjek nas je ljubazno uputio na info punkt, gdje opet nije bilo nikoga. Pa smo izašli iz dućana, u kojem smo htjeli
ostaviti najmanje 70 eura, koliko. košta Barons de Rothschild. Savršeno nam je jasno da se supermarketi moraju braniti od kradljivaca. Međutim, ako supermarkete njihov vlastiti susta sprečavanja krađe onesposobljuje da prodaju svoju najbolju robu, njihov se poslovni model, kad je riječ o luksuznim proizvodima, svodi na manje talentirane epizode Letećeg cirkusa Montyja Pythona. Što će i Konzumu i njegovim kupcima vitrina s jako dobrim pićima ako je nitko ne može otvoriti?
