U petak iza podneva terasa zagrebačkog restorana Mostovi bila je veselo puna. Za jednim je velikim stolom ručalo sedam, osam mlađih ljudi, koji su se doimali kao službenici iz ureda u Radničkoj ulici, dok je osoblje upravo pripremalo stol za još jedno veliko društvo. I manji su stolovi zauzeti. Premda sada rade do šest popodne, jer se Radnička poslije radnog vremena iz jedne od najvibrantnijih pretvara u jednu od pustijih zagrebačkih ulica, Mostovi su i dalje živi, zdravi i okej.
Priča o Mostovima počela je prije točno osam godina, kad je poduzetni gurman Velimir Čerkez odlučio unaprijediti svoju tadašnju pečenjaru i piteriju. Pa je krajem 2010. pokrenut projekt Mostovi, topla čarolija bosanskohercegovačke kuhinje. Uz samog Čerkeza, iza tople su čarolije stajali jedan vrhunski bošnjački chef koji je svojedobno kuhao za Aliju Izetbegovića, i jedan niski, tamni Šumadinac, koji je pripremao genijalni roštilj, u ono vrijeme možda najslasniji u gradu. U vizualnom brendiranju Mostova sudjelovali su klasični slikar Bane Milenković i sjajni grafički dizajner Zoran Birman.
Uspjeh je bio brz i gromovit. U idućih nekoliko mjeseci pred Mostovima su se stvarali redovi; jedni su gosti htjeli jesti bosanski lonac, drugi teletinu ispod peke, a treći pljeskavice i uštipke, sve za vrlo decentan novac.
U ono je vrijeme u Mostovima kao konobar radio vrlo mladi Ivan Jug, današnji suvlasnik Noela i jedan od najboljih hrvatskih sommeliera. Jug je i onda želio učiti o vinu, pa je nabavljao enciklopedije i atlase Jancis Robinson i Hugha Johnsona.
Potaknut uspjehom Mostova, gospodin Čerkez odlučio je u Green Goldu, koji se upravo bio otvarao, pokrenuti Les Ponts, vrhunski francuski restoran. Pa je angažirao vrhunskog francuskog chefa, Jean Marca Tricheta, kod kojeg su za Les Ponts bili stažirali Ante Udovičić i Miroslav Lisica. Ante Udovičić, prvi chef Les Pontsa kasnije je postao, kako znamo, jedan od najprominentnijih hrvatskih kuhara, koji zadnja dva ljeta briljira u bračkom Lemongardenu. Miroslav Lisica, chef s diplomom kanadske ekspoziture Cordon Bleua, radio je u dubrovačkim Gil’su i surađivao u izradi prve Noelove karte deserata.
Projekt Les Ponts nije uspio zbog dva razloga. Prvo, krenuo je usred krize, kad su u Zagrebu uspijevali jedino bistroi, a nipošto fine dining restorani. Drugo, Velo Čerkez nije uspio okupiti dovoljno dobre konobare za hranu tog ranga. Les Ponts će u zagrebačkim društvenim kronikama ostati zapamćeni kao restoran u kojem su se sastajali zadnji dobar hrvatski premijer, Zoran Milanović i general Ante Gotovina.
Čerkez je napustio Green Gold, pa se u zadnje vrijeme ponovo posvetio Mostovima, koji su svojedobno bili lutali u orijentaciji i izvedbama. Danas smo pojeli vrlo dobru pljeskavicu i odličan zapečeni grah, a u dogradnju Mostova, koji se kane maksimalno orijentirati na OPG-ove, uskoro bi se mogli uključiti i zagrebački Gastronomadi.
