U rujnu ove godine u zagrebačkom Sigetu, na originalnoj lokaciji, ponovno je otvorena pizzeria Baschiera. Prije petnaestak godina Baschiera je bila najjači hrvatski pizza brand. U svojim najboljim danima Baschiera je zauzimala tri ogromna restoranska prostora: onaj u Sigetu, pa u Horvaćanskoj gdje se poslije Baschiere uselio neki grozan brazilski restoran, a zatim indijski Namaste, pa još dvoetažni lokal u Šubićevoj, gdje je danas El Toro.
Zatim je Baschiera doslovno bankrotirala. Tvrtka Baschiera Ugostiteljstvo brisana je iz sudskog registra. Baschiera nikad nije pekla dobru pizziu. Njene pizze nisu bile ni napoletane, ni romane, nego neko neutralno pečeno tijesto s više ili manje konvencionalnim sastojcima.
Najgore iskustvo s Baschierom bila nam je pizza s majonezom u Šubićevoj. Sama ideja o pizzi s majonezom malo je degutantna, baš kao i ideja o sushiju s majonezom, koji je, međutim, danas zavladao donjim registrom hrvatske sushi scene.
Baschiera je propala kad su se u Zagrebu počele otvarati pizzerije s karakterom, žanrom i stilom. Da bi uskrsnula ove jeseni. Portal koji je izvijestio o uskrsnuću Baschiere konststirao je da je Baschiera simpatična kvartovska pizzeria, s istim recepturama kao nekad, i s lošim izborom pića. Može li Baschiera s bankrotiranim recepturama zaživjeti na današnjoj sceni? Vjerojatno ne, jer se sve promijenilo i unaprijedilo. Želi li Baschiera preživjeti, trebala bi, zapravo, napadati Domino’s. U tom bi tržišnom segmentu Baschiera mogla pokazati vidljivu superiornost.
