Riegersburg je gradić u Štajerskoj udaljen oko 150 kilometara od Beča. Riegersburg je poznat po dvorcu na vrhu litice koji dominira cijelim krajem, a koji je svoj sadašnji oblik dobio u 16. i 17. stoljeću kad je funkcionirao kao važna vojna utvrda u obrani Beča od Turaka.
Genusshotel udaljen je šest ili sedam kilometara zračne linije od dvorca, a s terase hotelskog restorana gdje smo sinoć večerali, pruža se fantastičan pogled na dvorac i brutalnu strminu na kojoj je podignut.
” Premda nije bio ovdje, Bram Stoker dobio je inspiraciju za Drakulu na temelju istinite priče o jednoj od gospodarica Dvorca Riegersburg, koja je tajno, noću pokopana u kapelici dvorca, između svog sina i muža. Tajno zato što je bila protestantkinja, pa katolički svećenik nije dopustio formalni sprovod,” objašnjavao nam je jučer navečer vlasnik hotela Alois Gölles, dok smo pili njegov schnapps od breskve sa 60 posto alkohola, koji šest do osam godina odležava u hrastovim bačvama.
Rakija od breskve, koja miriše kao najzrelije breskve početkom kolovoza, i toliko je gusta je i mekana od glicerola da se 60 posto alkohola uopće ne osjeti, okrunila je savršenu večer u austrijskoj Štajerskoj, regiji udaljenoj sat i pol do dva sata vožnje od Zagreba, čija priroda i ugođaj imaju trenutačni protustresni učinak.
Alois Gölles, pristali gospodin u ranim šezdesetim godinama koji izgleda baš kao da je došao iz Gorskog liječnika, zapravo nije hotelijer. Gospodin Gölles izgradio je ovaj hotel s 46 soba i velikim bazenom na krovu nakon što je zaradio ozbiljan novac na nekim od najboljih octeva i rakija koje se proizvode u Europi ( cjelovitu priču o Göllesu objavit ćemo za nekoliko dana).
U utorak navečer večerali smo s Göllesom, njegovom suprugom i vlasnikom Vivata Borisom Ivančićem na spektakularnoj drveoj terasi hotela. Večera je počela odabirom salata s buffeta, koje smo mogli začiniti jednom or dvadesetak Göllesovih octeva, uključujući one od šparoga, rajčica i dunje.
Zatim smo pojeli nešto vrlo lokalnog kremastog ovčjeg sira zamotanog u tikvice i jednako lokalnu, vulkansku šunku (u tom su dijelu Štajerske u pradavno doba eruptirali veliki vulkani). Poširani smuđ u umaku od vrhnja i poriluka bio je briljantan, i zbog svježe naribanog hrena, koji je ovoj elegantnoj i laganoj ribi dao brzinu više. Na kraju smo još uživali u nekoliko finih austrijskih sireva, posluženih sa želeima od octa od maline i dunje, kao i u adiktivnim orasima pečenim u soli.
Pili smo Sattlerov Sauvignon iz 2012, još uvijek svjež ali kremast i pun passion fruita, pa genijalni Sattlerov Morillon iz 1999. koji se razvio u smjeru grand cru burgundaca, pa svježi i svilenkasti Umathumov St.Laurent iz 2013. da bismo na kraju kušali jednu od najboljih rakija naših života, onu od breskve sa 60 posto nježnog alkohola.
Današnja Štajerska zemlja je čvrste ekološke orijentacije (provezli smo se kraj jednog organskog hotela, a većina vinara prešla je na organski uzgoj) vrhunske poljoprivredne proizvodnje i idiličnih pejsaža i atmosfera. Jedan dan na nekom zaista lijepom mjestu u Štajerskoj, relaksira vas znatno dublje nego nekoliko dana na moru.
