U godinu dana, od 2013. do 2014. u Mozambiku su osnovane su tri nove državne tvrtke. Tada je na vlasti bio predsjednik Armando Guebuza iz stranke FRELIMO (FRELIMO je na vlasti od osamostaljenja zemlje 1975.) Te tri tvrtke digle su 2,2 milijarde dolara kredita s državnim jamstvima a da parlament, suprotno zakonima, o tome ništa nije znao, kamoli odobrio.
Sporne kredite dali su Credit Suisse i ruski VTB. Digle su ih tvrtke Proindicus, Ematum (državna firma za eksploataciju tune ) i MAM (Mozambique Asset Management).
Prema ugovorima, ako nešto krene krivo kredite država vraća iz proračuna. U prospektima za kreditore pisalo je da će tvrtke novcem od kredita kupiti veliku tvornicu za preradu tune i flotu tunolovaca, a trebale su financirati još nekoliko projekata u kojima je država imala većinski udjel.
Mozambik je siromašna zemlja, gotovo 60 posto stanovnika zarađuje manje od 1,25 dolara dnevno. Ali je bogat resursima. Imaju more puno tune i obalu punu plina. Za vlast se bore dvije stranke koje povremeno zarate i oružjem. Korupcija cvjeta.
Tuna iz Mozambika izvozi se u cijeli svijet, prodaje se i u Hrvatskoj. Prema tamošnjim statistikama, u Mozambiku se ulovi gotovo šest tisuća tona tune godišnje, a klimatske promjene idu im na ruku. Mozambik je proglasio isključivi gospodarski pojas u kojem licence za izlov imaju samo strane flote i većina ribe se izvozi i prerađuje izvan zemlje. Tri tvrtke tvrdile su da dižu kredit kako bi se veća vrijednost od izlova tune zadržala u zemlji.
Ništa od toga nije se dogodilo. Vlada je 2014. dio duga zamijenila državnim obveznicama s dospijećem 2016. godine. Vlada ih je nazvala tuna-obveznice i reklamirala ih kao prve dolarske obveznice u povijesti Mozambika, svpk veliki uspjeh i dokaz globalnog interesa za investicije u lokalnu industriju tune.
Bilo je to u vrijeme kad je Freedom House Mozambiku skinuo status izborne demokracije nakon još jednih prljavih izbora. Stručnjaci za borbu protiv korupcije upozoravali su da je osnivanje nove državne tvrtke koja odmah izdaje obveznice jako loš znak. Bloombergovi novinari imali su informacije da se flota tunolovaca kupuje da bi ih Mozambik pretvorio u naoružane patrolne brodove a da to nije navedeno u prospektima za kreditore. U financijskim krugovima ipak je prevladala teorija da je “Mozambik ozbiljan u namjeri da kapitalizira jednu od svojih malobrojnih komparativnih prednosti u globalnoj ekonomiji.”
Ubrzo nakon izdavanja obveznica vlada je priznala da je proračun prazan jer je previše zadužila zemlju. Vijest je izazvala ekonomsku krizu u zemlji. Nacionalna valuta izgubila je trećinu vrijednosti, inflacija je skočila, strani donatori se povukli. Nekoliko milijuna ljudi ostalo je bez posla ili malih biznisa.
Mozambik je u Londonu tužio Credit Suisse, tražeći poništavanje dijela kredita i odštetu. Credit Suisse branio se protutužbom, tvrdeći da su bankari koji su odobrili kredite radili bez znanja Uprave. Tri bankara Credit Suisse koji su odobrili kredite, pred američkim sudom priznali su krivnju za pranje novca. Zašto su bankari odobrili kredite? Revizija je utvrdila da je od 2,2 milijarde dolara 500 milijuna naprosto nestalo. Razlog vjerojatno treba tražiti u podjeli tog novca. Kad je afera otkrivena, MMF je prekinuo pomoć Mozambiku i zemlja je potonula.
Suđenje za prevaru s tuna-obveznicama sada je stiglo u Mozambik. Na otpuženičkoj klupi su sin bivšeg predsjednika Armanda Guebuze i još osamnaest sudionika pljačke. Interes za suđenje toliki da su vlasti morale podići šator u centru glavnoga grada.
