Vinske su večere format koji je privremeno izumro zbog epidemije. Stoga je logično da rijetke vinske večere, koje se ipak održavaju, privlače veliku pozornost publike. Tako je bilo i sinoć u zagrebačkom Balonu, restoranu koji je međunarodno protuepidemiološki certificiran, što među ostalim znači da je u blagovaonici postavljeno nekoliko strojeva za kontinuiranu dezinfekciju zraka.
[adsense_content_v2]
Jučerašnja potpuno rasprodana večera u Balonu bila je posvećena vinima velike kuće Masi iz Valpolicelle, a prije svega amaroneu.
Masi je nastao prije više od 200 godina, danas proizvodi više od dvanaest milijuna buteljki godišnje, a još je uvijek u pretežnom obiteljskom vlasništvu. Masijeva vina u Hrvatsku uvozi zagrebački Vivat.
Masijeva predsjednika Sandra Boscainija intervjuirali smo prije nekoliko godina. Sinoćnju je prezentaciju Masijevih vina vodio njegov nećak Giacomo Boscaini.
Serego Alighieri butikna je vinarija u Masijevom vlasništvu, smještena u prelijepoj renesansnoj vili na posjedu kojeg je 1353. godine kupio Danteov sin Pietro. Amarone s etiketom Seregho Aligheri proizvodi se potpuno ručno.
Amarone je, podsjetimo, stil vina nastao pedesetih godina prošlog stoljeća: riječ je o suhom, visokoalkoholnom vinu koje se prozvodi od prosušenih grožđica corvine, molinare i rondinelle. Amarone je zbog jedinstvene kombinacije snage i mekoće, postao masovno globalno popularan.
Sinoćnja je prezentacija Masijevih vina počela bijelim Posessioni s etiketom Serego Alighieri: radi se o aromatičnoj, hrskavoj kupaži garganege i sauvignona.
Slijedio je Campofiorin iz 2016. Campofiorin je jedan od dugogodišnjih Masijevih favorita. Radi se o vrlo terroirskom, komunikativnom crnom vinu šire prihvatljive cijene.
A zatim su na red došla tri jako dobra do briljantna amaronea. Masijeva Costasera iz 2015. s 15 posto alkohola elegantna je, gusta ali svježa, još jako mlada, prepuna crnog i crvenog voća. Izvrsno se složila sa slasnim, slatkastim trganim odojkom u demi glaceu.
Amarone Vaio Armaron vinarije Serego Alighieri svojedobno je u Wine Spectatoru proglašen osmim najboljim vinom na svijetu.
Vaio Armaron specifičan je i po tome što se vino poslije tri i pol godine odležavanja u hrastu na četiri mjeseca seli u 600 litarske bačve od višnje, koje mu daju specifičnu aromatičnu nijansu.
Vaio Armaron iz 2012. iznimno je koncentrirano vino, još uvijek jako mlado i vibrantno, s puno mirisa i okusa trešanja, višanja, kupina i tamne čokolade i s perfektno integriranih 15,5 posto alkohola. Uz Vaio Armaron chef Stipan Iličić poslužio je jako bogati, aromatični janjeći ragu sa svilenkastim raviolima punjenim ricottom.
Trio amaronea završen je luksuznim Masijevim single vineyard vinom Campolongo iz 2015. kojeg se proizvodi samo 15 tisuća boca, što je za kompaniju Masijeve veličine prilično smiješna brojka.
Campolongo sa 16 posto alkohola i valjda 40 grama ekstrakta najmoćnije je vino koje smo sinoć probali: ono je doslovno prebogato okusima i aromama likoricije, kupina i tamne čokolade.
No, usprkos golemom tijelu, saturaciji voćem i alkoholnoj slatkoći, Campolongo je zadržao uzornu svježinu koja će mu omogućiti da se razvija još barem dvadesetak godina, a traje barem četrdesetak. Ne govorimo napamet, jer smo srećom imali priliku probati nekoliko amaronea iz šezdesetih godina, koji su bili u perfektnoj kondiciji.
Večeru smo završili hedonističkim Reciottom di Valpolicella, slatkim crnim vinom od prosušenih bobica koje se opravdano smatra pretkom amaronea.
Večera u Balonu, usprkos manjim tehnički uvjetovanim problemima poput nejednake temperature pojedinih tanjura, protekla je u sjajnom, gotovo nadahnutom raspoloženju. Očigledno je da u sadašnjim prilikama ljudi doslovno žude za ovom vrstom izlazaka. Pa i pod maskama, uz mašine za dezinficiranje zraka.
