Kao što smo vrlo često pisali, zagrebačke su roštiljarne već godinama u slobodnom padu. S druge strane, ćevapi su najprodavaniji restoranski proizvod u Hrvatskoj. Kako dolazi do ove kontradikcije? Očigledno je da Hrvati obožavaju jesti masno meso s roštilja na drveni ugljen. Međutim, to meso već dugo ne valja, pa obožavatelji roštilja gotovo automatski pristaju na nižu kvalitetu. U našoj inventuri zagrebačkih restorana prije epidemije, pronašli smo samo četiri specijalizirane roštiljarne koje možemo preporučiti bez grižnje savjesti.
TPK na livadi u Savskoj i dalje peče ručno proizvedene ćevape i pljeskavice od svježeg mesa, što je posve netipično za hrvatske roštiljske standarde. Kostin roštilj zaista je izvanredan, s puno okusa i elastičnom teksturom mesa, što je posve netipično za kriterije domaćeg roštilja. Kad Kosta jednom počne držati dobra vina i pristojno pivo, njegova će Tvornica postati prvi fine dining ikad među svim hrvatskim roštiljarnama.
Okej, Stari kotač ima najgoru listu pića na svijetu, grozne priloge i kruh iz pretprošlog stoljeća. Stari kotač je jeftin, ali po zagrebačkim kriterijima nije dobar value for money, jer su porcije male. Međutim, sve mljeveno meso u ovoj gostionici staroj pola stoljeća, mijesi se ručno i na stol dolazi uzorno sočno i slasno.
Veliki lanac roštiljarni Batak Grill, na Kajzerici je uredio prestižan, gotovo luksuzni restoran, koji ne izgleda kao roštiljarna, nego kao upmarket steakhouse. No, ono što je zapravo važno kod Batka jesu solidna kvaliteta mljevene govedine, koja dolazi iskljjučivo iz PIK-a Vrbovec, te natprosječna ponuda vina i piva.
Brenner je moderna roštiljarna s ugodnim interijerom i dobrim vinima. Meso je premasno i pomalo dosadno, ali nije grozno. Kad bi Brenner malo ozbiljnije pristupio roštiljskim recepturama, mogao bi zauzeti više mjesto na ovoj listi.
