Zagreb nikad nije imao pravi steakhouse koji bi trajao dulje od nekoliko godina. U osamdesetima najbolje je steakove posluživao argentinski restoran Phoenix u Jurišićevoj ulici, no on se razmjerno brzo ugasio. Baš kao i Črni bik na GračanskoK cesti, koji je pekao dobar t -bone steak. Zrinjski u Frankopanskoj prekratko je trajao da bi ga se ozbiljnije sjećali.
Stanje nije puno bolje ni danas. Zagreb ni na ulasku u 2022. godinu nema ni jedan pravi steakhouse, kao što nema ni jedan vrhunski riblji restoran. Uspjeli smo ipak izdvojiti nekoliko steakova koji zavređuju ozbiljniju gurmansku pažnju.
Riječ je o genijalnom, putrastom, masnom i žestokom mesu koje Oxbov chef Marinko Topalović peče na umjerenoj temperaturi, tek dovoljno visokoj da govedina postigne Maillardovu reakciju. Topalovićev bi se wagyu mogao posluživati u bilo kojoj europskoj gatronomskoj metropoli.
Chef Matija Bogdan svoje steakove stavlja na najvrući grill, često ih okreće, pa ih dovršava u krušnoj peći. Rezultat je senzacionalan.
ManO2 restoran je otvorene vatre. ManO2 više nije fokusiran na steakove nego na progresivnu visoku kuhinju, ali je, svejedno i pametno, zadržao posebnu listu steakova koji su izvrsni.
Biftek Wellington u Theatriumu spada među najbolja jela od govedine u cijeloj Hrvatskoj. Chef Filip Horvat uspijeva postići da govedina ostane crvena, čvrsta i lagano divlja, a da lisnato tijesto postane hrskavo. Wellington je najprodavanije jelo u Theatriumu.
Carpacciov vlasnik Vlado Lisak katkad procjenjuje druge restorane po kvaliteti bifteka. Lisak, opravdano, smatra da je dobar biftek legitimacija dobrog restorana. Stoga je logično da su steakovi u Carpacciu uvijek izvrsni, bilo da je riječ o bifteku canaletto posluženom s redukcijom crnog vina ili o većim rezovima koji povremeno dolaze na jelovnik.
