Prošle smo godine uglavnom obilazili vodeće restorane na obali, koji su uz povremene nespretnosti u kuhanju i prezentaciji, te uz očekivanu manipulaciju svježinom ribe, ipak ostavljali relativno dobar dojam. Ove smo godine namjerno posjećivali i restorane lošije reputacije, u kojima, međutim, cijene nisu nužno bitno niže. Rezultati su, nažalost, zapanjujuće loši i bitno pridonose ukupno slabijem imidžu hrvatskog turizma.
Evo glavnih loših značajki jadranskih restorana.
Tek kad počnete jesti po brojnim restoranima na rivama, ili po hotelskim restoranima, uvjerit ćete se da hrvatskom tržištu radne snage zaista kritično nedostaju kvalificirani kuhari. U većini restorana i konoba obavezno će vam prepeći i presušiti ribu, nevjerojatno je mnogo mjesta gdje kuhari ne znaju ili nisu kadri propisno ispeći steak i ispržiti pomfrit, dok je umijeće prezentacije , i u nekim boljim restoranima, zaostalo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.
Hrvatska, nažalost, iz dana u dan postaje carstvo kuharskih analfabeta.
Okej, barem 90 posto konoba i restorana nudi smrznutu ribu ili ribu iz Metroa. Problem je što ni ta smrznuta riba nije propisno smrznuta, propisno čuvana ni propisno odmrznuta, pa gosti dobivaju presušene, razlistane bijele ribe, katkad neprirodno teškog okusa, koje plaćaju između 400 i 1000 kuna po kilogramu. Još je gore stanje s povrćem i krumpirom. Više od 90 posto hotelskih restorana, i velik broj samostalnih, usred ljeta upotrebljavaju zamrznuto ili konzervirano povrće, dok je prava rijetkost naletjeti na pomfrit koji nije došao iz zamrzivača. Situacija s kruhom ridikulozno je katastrofalna.
Bolji restorani drže, često zahvaljujući naporima distributera, solidne vinske karte sa svim važnim domaćim i mnogim relevantnim stranim vinima. Međutim, male gostionice i konobe uglavnom toče najgori trash, dok veliki hoteli za svoje barove i pansione često koriste ona najgora i najjeftinija kosovska i makedonska vina, koja valja izbjegavati u supermarketima. Stanje s destilatima značajno je bolje, ali , opet, uglavnom zahvaljujući upornosti distributera.
Servis je, zapravo, najmanje bolna točka jadranske restoranske ponude. Konobari se zadnjih godina pokazuju bržim i prilagodljivijim od restoratera. Osim Dubrovnika i Brača, ove sezone nismo naišli ni na jednu destinaciju s naglašeno amaterskim servisom, u više lokala.
