Na jednom smo domaćem portalu ovih dana pročitali recept za domaći burger. Taj se recept, nažalost, odmah kvalificirao za našu rubriku Najgori recepti.
U hamburgere i na hamburgere može ići mnogo toga, uključujući, recimo, gusja jetra. Recepti za hamburgere nisu najstrože kodificirani. Postoji i čitav niz metoda pečenja pljeskavica za hamburgere: od konvencionalnog restoranskog grilla, preko roštilja, preko tava od lijevanog željeza, do sofisticiranog, ali sporijeg kombiniranja pećnice i grilla, ili pećnice i tave. Postoji i legenda da se burgeri ne smiju pritiskati dok se peku. U Shake Shacku, jednom od najvažnijih burgerskih lanaca, rade baš suprotno: obavezno pritišću meso poslije tridesetak sekundi pečenja.
No, neka pravila u izradi zaista dobrih burgera ipak postoje. Jedno od glavnih pravila tiče se izbora mesa. Smjesa za hamburger mora sadržavati i masnije dijelove govedine, poput vrata i rebara. U burger ne dodajete pancetu ili slaninu; masnoću postižete sastavom mesa. Pancetu, naravno hrskavu, možete staviti na burger, ali ne u smjesu za burgere. Drugo pravilo jednako je važno. Burger se sastoji od mljevenog mesa. Burger nije faširani šnicl. Što znači da u smjesu za burgere nikad ne stavljate krušne mrvice i/ili jaja. To su sastojci za faširance. A nesretni domaći burger s domaćeg portala sadrži i mljevenu dimljenu slaninu, i krušne mrvice.
Razumije se da u beskrajnom svijetu interneta i na stranim portalima, poput Spruce Eats, možete pronaći recepte za burgere koji sadrže krušne mrvice. Ali, Spruce Eats, kolekcija svega i svačega, objavljuje i recepte za carbonaru s piletinom, što zaista ne bi trebalo raditi, baš kao što u burger ne bi trebalo dodavati krušne mrvice.
