Pomor američke restoranske industrije zbog pandemije korona virusa restorane tjera da pronalaze bilo kakva rješenja za preživljavanje. Za većinu, rješenje je dostava. Iako ne osigurava ni fraktal nekadašnjih prihoda, dostava ponegdje barem pokrije plaće i održava kontakt restorana s kupcima. U moru restoranskih dostava, ona koju je uveo kultni njujorški restoran Masa, izazvala je poseban interes, iz više razloga.
Chef Masayoshi Takayama prvi je sushi chef koji je dobio tri Michelinove zvjezdice izvan Japana. Jesti u njegovu omakase restoranu u njujorškom Times Warner Centru iskustvo je visokog školovanja u sushiju. Sve u Masi, od sastojaka do gostoprimstva, čisti je perfekcionizam. U Masi ne možete fotografirati, ne možete razgovarati na telefon, fokusirani ste na hranu a sve ostalo je fokusirano na vaš užitak.
Masa nije samo jedan od najekskluzivnijih, nego je još uvijek i najskuplji restoran u Americi. Nijedan ručak u Masi nismo platili manje od 1500 dolara za dvoje, ali to su bile cijene nakon kraha Wall Streeta. Zadnjih godina, kad su njujorški restorani ponovno digli cijene, u Masi se nije moglo jesti za manje od 2000 dolara za dvoje. Zato je prilično odjeknula vijest kad je chef Masayoshi nakon što je zbog korone zatvorio Masu, odlučio uvesti dostavu. Naravno, ne bilo kakvu dostavu.
Dosljedno statusu restorana, Masa ne dostavlja ni preko jednog dostavnog servisa, pa ni preko onih specijaliziranih za luksuznu hranu poput Seamlessa i Caviara. Dostavljaju samo 20 sushi boxova tjedno, svaki je namijenjen za četiri osobe i onaj tko želi uživati u Masinom sushiju, iako uskraćen za cjelokupni ugođaj i divotu omakase rituala, mora platiti 800 dolara. Očekivano, lista čekanja je podulja.
Što ne govori samo o tome da restorani poput Mase imaju dovoljno stalne publike na Manhattanu, nego i o činjenici da korona virus, suprotno parolama, ne pogađa svakoga jednako. Naprotiv, američke statistike pokazuju da virus višestruko snažnije pogađa najsiromašniju crnačku populaciju i da ekonomske posljedice pandemije najjače trpe upravo ti najranjiviji građani.
Statistike također pokazuju da se financijsko stanje najbogatijih Amerikanaca tijekom pandemije popravilo, ali nemaju gdje trošiti. Pa svi luksuzni restorani, trgovine i servisi koji su za tu publiku osmislili atraktivan način potrošnje, imaju golemu potražnju. Logično je, dakle, da u New Yorku postoji dostava sushi boxova od 800 dolara, ali liberalni gastro mediji postavljaju pitanje vrijedi li taj sushi 800 dolara.
Ono po čemu su omakase restorani posebni je način posluživanja vrlo bliski kontakt s gostom. Sushi chef za svakog gosta koji sjedi pred njim radi poseban sushi, koji gost jede odmah. Zbog te dinamike i doživljaja okusa i tekstura koji ona stvara, iskustvo vrhunskog omakase restorana se ne može reproducirati. Sam chef Masayoshi u intervjuima je govorio da već 10 ili 15 sekundi značajno mijenja okusni profil njegova sushija. Agencija koja je brendirala Masinu dostavu, sada poručuje da se “riba dobro drži u hladnjaku” i da “riža može biti izvan hladnjaka do dva dana,” puno dulje od preporuka Američke uprave za hranu i lijekove.
Da raščisti ove dileme, Eaterov novinar upisao se na listu čekanja i jednoga dana između pola četiri i pet popodne, u jedinom time slotu u kojemu Masa dostavlja,dobio svoj suhi box.
Vrhunski servis u Masi sada zamjenjuje dostavljač u Nissanu Sentri koji luksuznu kutiju vadi iz prijenosnog hladnjaka. Ideja je da pomoću uputa koje je pisao Masin tim kupci sami rolaju svoj sushi. U kutiji su skicirane ribe, ali novinar koji je testirao box kaže da su na odjeljcima za povrće naljepnice bile zamijenjene. U Masinom sushi boxu stižu toro i akami (masni i nemasni rezovi tune) losos, gof i pagar, narezani i složeni u redove odijeljene listovima banane.
Na tartaru od tora je 45 grama ježinca. Oscietra kavijar, koji se standardno poslužuje u limenci na ledu, u dostavi (21 gram) stiže samo stavljen na sjeckanu tunu za Masino potpisno jelo toro caviar. Kupcima se savjetuje da kutiju ostave na sobnoj temperaturi pola sata prije serviranja kako bi se sokovi kavijara i tune spojili. “To stvara ljepljivi nered neugodno jakog ribljeg mirisa koji prekrije veći dio ribe u mutiji napravljenoj od tankog drvenog furnira,” piše Eaterov recenzent. “Ali kupci imaju barem zadovoljstvo fotografiranja Masinog sushija”, što chef Masayoshi u restoranu ne dopušta.
“Ovaj box potvrđuje kuda je kultura vrhunskog sushija otišla zadnjih godina Minijaturni omakase šankovi često zauzimaju ‘sushi bros.’ Sushi bros je naziv za bogatu klijentelu koja ne prihvaća kulturu ni zen estetiku uživanja u omakase restoranima već ih doživljava kao statusni simbol. “”Za one koji Masu ganjaju kao statusni simbol, 800 dolara je mala cijena,” zaključuje Eater. Slučaj Masine dostave još je jedna potvrda da fine dining i visoka kuhinja nemaju što tražiti u dostavi.
