Kako smo zadnjih godinu dana osuđeni na supermarkete, sve češće uočavamo očigledne pogreške u njihovom svakodnevnom poslovanju, koje ne bi trebalo biti odveć teško ispraviti.
[adsense_content_v2]
Budući da je konkurencija na domaćem tržištu trgovačkih lanaca sve snažnija, logično je da će oni koji prvi prihvate financijski održiv a moderniji, noviji model privlačenja kupaca, i kratkoročno i dugoročno profitirati.
Evo što bi se moglo poboljšati u domaćim supermarketima da bi postali privlačniji i kupcima; supermarketi moraju, naravno, razumjeti da kupci iz kvartala u kvartal – više ne govorimo o godinama – imaju sve veće zahtjeve i više kriterije.
Problem odjela s voćem i povrćem jedan je od najkompleksnijih segmenata prodaje u supermarketima, jer voće i povrće brzo propada. Odjeli sa svježim povrćem i voćem stoga izgledaju zapušteno, kao odlagališta drugorazredne robe koju nitko ne želi, a povremeno se javljaju i posve specifični problemi.
Pojedini supermarketi drže rajčice u rashladnim vitrinama, što je potpuno pogrešno jer im tako ubijaju i one ostatke okusa koje su zadržale poslije dugog boravka u hladnjačama.
Drugo, u skoro svakoj treća kutijici jagoda koju smo vidjeli prošle jeseni i ove zime, jagode su počele truliti. Kupci bi trebali pogledati dno prozirnih kutija, koje je često ružno bijelo. Takve se jagode mogu samo baciti.
Treće, odjeli voća i povrća moraju biti apsolutno i bezuvjetno uredni, jer na njima se prodaje svježa roba, čija se privlačnost, poput boje i oblika, mora istaknuti jasnom, preciznom i urednom prezentacijom. Poboljšanje tretmana i izlaganja voća i povrća jedan je od prioritetnih zadataka hrvatskih supermarketa koji žele unaprijediti svoju ponudu.
Vrlo je malo supermarketa, poput nekih Sparovih i Konzuma u Radničkoj, gdje je meso dobro konfekcionirano, lijepo izgleda i privlači vas da ga kupite. U većini mesnica u supermarketima meso je samo nabacano kao u starinskim mesnicama na Dolcu i Kvatriću. Prezentacija mesa mora biti atraktivna izložba a ne u nemarno nabacani komadi nečeg ružičastog, crvenog i smeđeg.
Osim toga, u većini supermarketa mesari i dalje ne rade svoj posao kako bi trebali i kako se to desetljećima radi u zapadnijim zemljama. Nitko vam neće očistiti srebrnu opnu s bifteka ako posebno ne tražite, gotovo nitko neće ravnomjerno narezati odreske od telećeg buta ili očisititi teleće kotlete koji znaju biti prepuni nejestivog vezivnog tkiva. Meso se u supermarketima mora početi prodavati uredno konfekcionirano.
Posebni je problem mljeveno meso. Supermarketi ne žele samljeti meso pred vama, nego vas upućuju na već zapakirano mljeveno meso u hladnjacima, što superrmarkete čini nekonekurentnima svim drugim mesnicama gdje se meso melje pred kupcima. Pakirano meso, osim subotom kad je promet velik, zna posiviti ispod prozirne folije. To izgleda degutantno i kompromitira supermarket.
Skoro ni jedan zagrebački supermarket ne reže pršut, buđolu ili pečenicu pred kupcem, što znači da skoro svi zagrebački supermarketi prodaju apriori drugorazrednu robu. Pršut naprosto ne smije biti narezan unaprijed.
Drugo, velik dio narezanih suhomesnatih proizvoda ne izgleda dobro: oni mijenjaju boju, ponekad imaju nakupine žute masnoće, a u pojedinim se supermarketima redovito miješaju proizvodi s nekoliko odvojenih pladnjeva. Kompletan protokol rezanja, prezentiranja i prodaje mesa u domaćim supermarketima zastario je i traži nova rješenja.
U mnogim samoposluživanjima sirevi se prodaju na dva ili tri ili četiri različita mjesta, što izaziva kaos i dezorijentira kupce. Prodajna mjesta za sireve često nisu povezana nikakvim žanrovskim odrednicama već samo brendom ili distributerom, pa jedan kraj drugoga možete pronaći sireve sasvim različitih stilova i porijekla. Budući da se osoblje supermarketa baš i ne razumije u sireve, najvrijedniji sirevi gotovo nikad nisu posebno istaknuti, pa vrlo često možemo naići na stvarno dobar i skup trogodišnji parmezan ili pravi Gligornin ovčji sir u društvu neke jeftine i bezokusne generičke goude. Rad sa sirevima zahtijeva specifična znanja.
Prodaja vina u diskotntim supermarketima dosegnula je dno prezentacije i sadržaja. S jedne strane, u diskontima se prodaju neka od najgorih vina koja se uopće mogu proizvesti. S druge strane, držanje buteljki u kartonima po kojima kupci moraju prekopavati kako im padne napamet, izlaganje buteljiranih vina skupa s onim groznim vinima iz demižonki, držanje pjenušaca i šampanjca pod izravnim svjetlom…sve je to katastrofalno i zahtijeva potpuno nove procedure prodaje i prezentacije. Kupci neće zauvijek tolerirati takvo podcjenjivanje vina i svog novca.
