Smrznute pizze legitiman su žanr brze kućne ali i restoranske prehrane. Krušno tijesto dobro podnosi zamrzavanje, pa bezbroj restorana i pekarnica širom svijeta, umjesto da svaki dan mijesi i valja tijesto za svježu pizzu, koristi smrznuto tijesto ili gotove smrznute pizze, koje su često polupečene prije zamrzavanja.
Smrznute su pizze iznimno važan segment globalne prehrambene industrije. Tržište smrznutih pizza lani je vrijedilo oko 16,2 milijarde dolara, sa očekivanim godišnjim rastom od 5,3 posto u idućih pet godina. Budući da nikad dosad, barem ne svjesno, nismo probali smrznutu pizzu, večeras smo u susjedskom supermarketu kupili Ledovu Capricciosu od 330 grama za 19,99 kuna.
Capricciosu veličine male pizze u većini zagrebačkih pizzerija, ispekli smo prema uputstvima na kutiji: deset minuta na 200 stupnjeva. Pizza je u pećnici lijepo porumenila, a mjehurići su se umjesto na rubovima, pojavili bliže srednjem dijelu pizze.
Nadjev je obilan i nije sasvim loš. Super je što Ledo koristi mozzarellu, a ne one grozne plastične gaude kakve na pizzu stavlja jedno 90 posto hrvatskih pizzerija. Šunka također nije nepodnošljiva a maslina i šamoinjona je zaista mnogo.
Sve to, međutim, ne vrijedi previše jer tijesto ništa ne valja. Tijesto na rubovima ima teksturu keksa, a u sredini teksturu i okus starog podgrijanog kruha. Tijesto Ledove Capricciose ustvari jako podsjeća na tijesto pizze iz Domina. Ledova smrznuta pizza nije nejestiva, ali nešto je bolje naručiti dostavu iz lokalne pizzerije, ako u susjedstvu imate bilo što solidno.
