U petak smo na Vinartovu Grand Tastingu upoznali jako simpatičnog gospodina, direktora nabave u Sparu. Pa smo mu zahvalili što odnedavno u Sparovim boljim trgovinama možemo kupiti izvrsno vino poput Simčičeva Pinot grigia i sjajno pivo kao što je Zmajsko Pozoj. Sada bismo, eto, javno zamolili Spar da nas ne maltretira svojim kućnim bakalarom na bijelo.
Nemamo ništa protiv toga da se u supermarketima prodaje roba nižeg ranga, jer to inače ne i bili supermarketi nego o delikatesne trgovine. Međutim, sasvim je nerazumno i pomalo prijevarno kad se na proizvode poput bakalara na bijelo stavlja oznaka Premium, budući da se tom oznakom, potrošačima sugerira da kupuju neku ozbiljnu robu, a i kompromitiraju drugi Sparovi proizvodi s etiketom Premium, koji znaju biti vrlo dobri. Što definitivno nije slučaj s bakalarom na bijelo.
Prvo, u njemu uglavnom nema bakalara. Sparov namaz a la bakalar na bijelo sadrži tek 30 posto bakalara. Daljnjih 24 posto otpada na aljašku kolju, bijelu ribu koja se na engleskom zove pollock, posve je bezukusna i glavna je sirovina za proizvodnju surimija.
Ostalih 46 posto Sparova bakalara na bijelo otpada na ugljikohidrate, dehidrirani češnjak, ružmarin i suncokretovo ulje. Spar je, dakle, stavio oznaku Premium na bakalar u kojem nema maslinova ulja. Staklenka od 165 grama ovog sivobijelog pirea s jakim mirisom češnjaka i s nula okusa bakalara (kojeg je, ponovimo, samo 30 posto u ukupnoj masi) , košta dvadeset kuna što nije mnogo. Ali, ako zaista volite bakalar, sadržaj te staklenke vrijedi točno nula kuna.
