Ministrica turizma Nikolina Brnjac jučer je ponosno predstavila nacrt Strategije održivog turizma do 2030. godine. Radi se o dokumentu od oko stotinu stranica, koji se na javnoj raspravi nalazi do 20. kolovoza.
Dokument sadrži nekoliko zaista veoma dobrih, važnih elemenata. To se prije svega odnosi na inzisitranje na održivom, ekološki prihvatljivom turizmu, kao i naglašavanje važnosti promjene strukture turistčkog smještaja, pri čemu se Ministarstvo turizma zalaže za što više hotela, a manje privatnog smještaja.
Međutim, u jučerašnjim i jutrošnjm medijskim izvještajima s predstavljanja Strategije, nismo čuli ni jednu riječ o gastronomiji i vinu. Mislili smo da se radi o nekoj pogreški, pa smo jutros, na stranicama Minsitarstva turizma, potražili Strategiju održivog turizma do 2030. godine. U Strategiji doista ne postoji ni jedno poglavlje posvećeno gastronomiji. U poglavlju pod naslovom Ključni turistički proizvodi postoji natuknica eno gastronomski turizam, koja ima točno sedam redova.
Manje od, recimo, ruralnog ili kulturnog turizma. Eno gastronomski turizam dobio je još jednu rečenicu, točno jednu, u poglavlju pod naslovom Razvoj posebnih oblika turizma,
E sada, ako je bilo tko u Hrvatskoj, a osobito Ministarstvo turizma, u svojoj desetogodišnjoj strategiji odlučilo ignorirati gastronomiju i vino, radi se o nečuvenom, posve nevjerojatnom skandalu.
Hrvatski turizam bez gastronomije i vina financijski je ali i ekološki neodrživ i potpuno besmislen. Gastronomija ne spada u posebne oblike turizma. Ona je sam turizam. Ona je turistički core business.
Prilično je strašno da Ministarstvo turizma i savjetnici Ministarstva turizma to ne razumiju. Zasad preporučujemo ministrici da prouči fenomen koji se kolokvijalno zove Noma Effect ili Nomanomics.
