Prekjučer između podneva i jedan i trideset u Batak Grillu u Gotovčevoj ulici sjedilo je najviše devet ljudi. Zatim se situacija nešto popravila kad je ušla grupa od sedam ili osam mladih zaposlenika nekog od obližnjih ureda, pa je brojno stanje napokon postalo dvocifreno. Budimo realni, mnogi bi restorani bili zadovoljni s petnaest ili dvadeset ručkova u sat i pol.
Međutim, činjenica je da u tih istih sat i pol, samo par stotina metara južnije, kroz pivnicu Budweiser redovito prolazi najmanje šezdeset do osamdeset ljudi. Zašto, dakle, Batak u vrijeme ručka ima barem tri puta manje gostiju od Budweisera (ovaj utorak nije bio iznimka: promatrali smo situaciju u Batku i prije dva tjedna, kad je posjetitelja bilo još manje), premda je znantno bolje uređen i premda se franšiza Batak redovito reklamira na citylightsima?
Čini nam se da je riječ o nizu manjih, i jednom većem razlogu. Prvi manji razlog može biti slabija ponuda pića. Dok Budweiser nudi vlo dobro točeno istoimeno pivo (20 kuna za veliku kriglu), u Batku možete birati između Pana i Grimsbergena: Pan je Pan, a Grimsbergen, kojeg drže i u Budweiseru, odveć je nepoznat i vjerojatno preskup za masovnu potrošnju. Zanimljivo je da Budweiser i Batak imaju istog glavnog dobavljača piva (Carlsberg), što je Budweiser, međutim, puno bolje iskoristio s točenim pivom. Osim toga, Batak je do prije nekoliko mjeseci držao Servolo, kojeg se tko zna zašto odrekao.
Pića i dnevna jela
Također, Batak ne drži nijedan od zagrebačkih craftova. Svesti, dakle, ponudu piva u roštiljarni na Pan znači nužno rastjerati jedan dio zahtjevnije i mlađe publike. Drugo, za vrlo mali novac Budweiser toči rinfuznu graševinu Iločkih podruma. Iločki su podrumi unatrag tri godine postali sinonim za dobro i pozudano vino koje ne košta mnogo. Batak pak toči neko vino iz Štrigove, za koje nam u dva navrata inače ljubazni konobari nisu znali reći ni sortu ni točno ime proizvođača.
Ovdje, dakle, imamo snažan brand vina s jedne i anonimno vino s druge strane. Batak, doduše, toči na čaše i dva ultrapopularna vina, Kozlovićevu malvaziju i Adžićevu graševinu. Ali, oba se ta vina prodaju po restoranskim cijenama a ne po cijenama primjerenima roštiljarni. Čaša malvazije košta 34 kune, dakle kao u velikim restoranima u centru Zagreba.
Cijene i kvaliteta hrane
Treći faktor koji utječe na veću popularnost Budwesiera svakako su cijene: pljeskavice i ćevapi u Batku su sedam do deset kuna skuplji nego u Budweiseru. Dodamo li tome i skupo vino na čaše (skupo za roštiljarne), brzi ručak s vinom u Batku može koštati dvostruko više nego u Budweiseru.
Četvrti faktor mogu biti dnevna jela: Batak uvijek nudi tri ista dnevna jela, dok Budweiser svaki tjedan izmišlja nove dnevne menije. No, najvažniji čimbenik jest, svakako, kvaliteta hrane. Ovdje prvo moramo reći da smo u utorak u Batku jeli najbolje otkad ta roštiljarna postoji: šopska salata bila je uzorno svježa, lepinja sočna i vruća, a ćevapi u kajmaku sasvim dobri. Međutim, tekstura mljevenog mesa u Batku i dalje odveć asocira na paštetu, roštiljski dim odveć je diskretan (ćevapi skoro kao da su bili pečeni na plinskom grillu), dok je odnos masnoće i mesa pogrešan. U Budweiseru je, pak, mljeveno meso rahlo u teksturi, a arome roštilja snažno se osjete na mesu, ali i desecima metara oko Budweisera. Sve su ovo razlozi zbog kojih je Budweiser dvaput u dva tjedna, u isto vijeme u danu, bilježio neusporedivo veći promet od Batka iako je, ponovimo, Batak neusporedivo bolje uređen i redovito se reklamira.
