Postoje restorani u kojima je hrana grozna i nejestiva, osoblje neprofesionalno i nepristojno, a izbor pića kao da je došao iz lošeg diskonta. Postoje, međutim, i restorani gdje je hrana ne samo jestivA nego zna biti i korektna, osoblje se trudi, ali su naprosto gastronomski toliko bezlični da ih poslije jednog posjeta godinama zaobilazite.
Riječ je o beznadno dosadnim restoranima, čiji vlasnici zapravo ne znaju kakav restoran žele ni što bi s njim trebalo napraviti ali, eto, imaju neki prostor u koji je investirano nešto, katkad i puno novca, pa se u tom prostoru poslužuje nekakva hrana. Evo kratke liste osobito dosadnih zagrebačkih restorana.
Sakura je uobičajena kombinacija sushi i panazijskog restorana, s otprilike tridesetak raznih sushi setova od mediokritetskih osnovnih sastojaka, pa jos nešto currya, udona, ramena, tempura, grilla, tartara.., Hrana u Sakuri nije nepodnošljiva, osim što je beznadno bezokusna i bezlična. Imate dojam kao da ste ušli u tvornicu azijske aerodromske hrane.
Ovaj stotinjak godina stari restoran koji je povreneno mijenjao imena, dio je velike firme Catering Kvatrić, što se nažalost vidi na meniju. Fiksni jelovnik, bez deserata i povremenih dnevnih jela, sadrži čak 71 jelo uključujući tri verzije bečkog i zagrebačkog . Takvi su meniji potpune besmislice. Ni jedna se kuhinja ne može koncentrirati na 71 jelo, pa se kuhanje zapravo svodi na odrađivanje posla kao na proizvodnoj traci u tvornici . Svakodnevno prolazimo kraj Kvatrićeve terase i gledamo goste kako nešto jedu. Nismo vidjeli nikog tko se doima sretno i oduševljeno hranom.
Kavkazov meni posjeduje neko usmjerenje: radi se o turističkim restoranu opće prakse, s logičnim sezonskim dodacima. Međutim, Kavkazov interijer traži puno karakternije i uzbudljivije kuhanje. Kakvkaz je spektakularan prostor s dugom i vrijednom poviješću, koji ne trpi prosječnost. Ako Kavkaz nema snage baviti se barem malo ambicioznijom gastronomijom, možda bi bilo bolje da se pretvori u bar sa snackovima i kolačima. Barska je strana Kavkaza trenutno puno zanimljivija od restoranske.
Prije dosta godina ondašnji su voditelji restorana u jednom od najpopularnijih zagrebačkih hotela ispravno zaključili da centru grada nedostaje steakhouse. Pa je tako nastao American Grill and Steakhouse, koji danas drži točno četiri reza steakova, čije se porijeklo ne spominje na meniju, pa tako ovaj lokal ne ispunjava jedno od osnovnih žanrovskih pravila steakhousea. Nadalje, ovaj “steakhouse” priprema bolognese i carbonaru… Dalje ne treba.
Roštilj kod Labusa svojedobno je bio jedna od većih zagrebačkih atrakcija. Danas Labus sliči tvorničkoj kantini s prosječnim mesom, lošim izborom pića, tužnim, polumrtvim ugođajem i uglavnom nezainteresiranim osobljem. Šteta, zaista smo voljeli to mjesto.
Bistro Fotić zbog svoje je lokacije snažno profitirao na zagrebačkoj turističkoj ekspanziji prije pandemije. Svako je ljeto bio prepun, barem za večeru. Međutim, Fotić nikad nije uspio definirati svoj gastronomski rukopis. Ondje kuhaju doslovno svašta; od meksičkih wrapova, preko raznih tjestenina, do pašticade, gulaša i fritto mista. Fotić ostavlja dojam kao da ga vodi polaznik nesretne zagrebačke ugostiteljske škole u Frankopanskoj.
