“Pustimo sad naše planove. Ovo što su nogometaši napravili više će pomoći hrvatskom turizmu, pa tako i prodaji vina, nego bilo kakva marketinška akcija koju bilo tko u Hrvatskoj može zamisliti i izvesti,” rekao nam je jučer Ivica Matošević dok smo razgovarali o strategijama afirmacije istarskih i hrvatskih vina u inozemstvu. Matošević je apsolutno u pravu.
Gotovo ništa ne može globalno afirmirati pojedinu zemlju kao veliki uspjeh na najvažnijem svjetskom natjecanju u najpopularnijem sportu na svijetu. Još pamtimo pomalo nadrealnu scenu s indonezijskog otoka Lombok, prije točno dvadeset godina. Lombok , udaljen oko dva i pol sata plovidbe katamaranom od Balija prema Australiji, u ono je doba još bio vrlo, vrlo siromašno područje, s puno konjskih kravljih zaprega na cesti, bez pravih hotela i sa žalosno mnogo ljudi koji su živjeli samo s najosnovnijim. U jednom od sela koje smo posjetili nije bilo izgrađenih kuća, nego su svi stanovnici spavali u zemunicama s jednom ili dvije prostorije. Selo je imalo točno jedan televizor smješten u zemunici seoskog starješine, koji se kad se nešto važno trebalo gledati, iznosio na mali trg. I taj je jedan televizor bio dovoljan. Čim smo mještanima objasnili da dolazimo iz Hrvatske, uvjereni kako oni nikad nisu čuli za Hrvatsku, klinci koji su, dakle, odrastali u džungli, počeli su skandirati:”Davor Šuker, Davor Šuker!”
Tog smo se ljeta na zamišljenoj granici Azije i Australije uvjerili da katkad ništa nije toliko moćno poput nogometa. A u ono vrijeme nije bilo društvenih mreža ni današnje penetracije interneta. Danas, pak, znamo da je prošlo Svjetsko prvenstvo u nogometu održano 2014. godine u Brazilu, gledalo nevjerojatnih 3,2 milijarde ljudi. Pretpostavlja se da bi ovogodišnje moglo biti još gledanije. Kad je riječ o polufinalnoj utakmici Hrvatska- Engleska, nju je samo u Velikoj Britaniji gledalo 37 milijuna ljudi! Niti jedna marketinška kampanja ne može imati takav domet.
Hrvatska je ulaskom u finale Svjetskog prvenstva u nogometu, postala masovni household brand u većem dijelu svijeta, gotovo poput Coca-Cole ili Marlbora. Budući da uspjesi kao sinoćnji prirodno bude dodatni interes najšire publike, ovih će se dana u cijelom svijetu na webu čitati sve što je dostupno o Hrvatskoj, pa tako i sve što je dostupno o hrvatskom turizmu, hrani i vinu. Velike svjetske televizije šalju reporterske timove koji će izvještavati s gledanja finala u Zagrebu, Zadru, Splitu.
I ako je u proteklih mjesec dana hrvatski turizam možda bio oštećen zbog Svjetskog prvenstva, jer je dio domaćih i stranih gostiju putovao u Rusiju a ne u Dubrovnik ili Istru (sasvim je besmisleno tvrditi da booking na moru nije povezan sa Svjetskim prvenstvom), poslije nedjelje će se taj manjak višestruko nadoknaditi. Budući da sada doista svi na svijetu znaju za Hrvatsku, te da milijuni i milijuni ljudi upravo čitaju ponešto o Hrvatskoj, jedan postotak svih tih pratitelja Svjetskog prvenstva sasvim će sigurno odlučiti posjetiti Hrvatsku. Osvoji li Hrvatska Svjetsko prvenstvo, taj će postotak dodatno porasti.
Pa tako sada, kad cijeli svijet govori o Hrvatskoj, naša maslinova ulja mogu postati jednako poznata kao toskanska, naši tartufi jednako cijenjeni kao pijemontski, a naša vina imaju šansu da izađu iz one već dugogodišnje pozicije male, gotovo egzotične zemlje čija se vinska industrija ne uspijeva kvalificirati čak ni na nišna svjetska tržišta. Nogomet je, dakle, onaj medij preko kojeg ove i iduće godine, dok se na Svjetsko prvenstvo u Rusiji ne počne zaboravljati, moramo globalno pokušati prodavati naš turizam, vina i našu gastronomiju.
