Novinari New York Timesa kupili su nekoliko sendviča s tunom u različitim Subwayevim lokalima u Los Angelesu. Pa su tunu iz sendviča poslali u laboratorij ovlašten za DNK analizu mesa ribe. Laboratorij ni u jednom uzorku nije uspio pronaći ni tragove DNK tune, a predstavnik laboratorija kazao je da postoje samo dva objašnjenja.
Prvo, riba iz sendviča toliko je industrijski obrađena, da je uništen njen DNK , što je malo vjerojatno. I drugo, Subwayevi sendviči s tunom uopće ne sadrže tunu, nego neku drugu ribu, što je vjerojatnija opcija.
Prehrambena i industrija fast fooda često se organizirano i namjerno bave prevarama, falsifikatima i obmanama. Vrlo malo potrošača zna da se boja uzgojenih lososa može izabrati iz kataloga, s velikim brojem nijansi ružičaste i narančaste. No, to je barem legalno.
Prije par godina europske policije i nadležne inspekcije otkrile su skandal s umjetno obojenom tunom: već stari pocrnjeli blokovi tune obojani su u tamnocrveno da bi se mogli ponovo staviti na tržište. Još ranije otkriven je skandal s konjetinom.
Veliki britanski lanac supermarketa Tesco morao je priznati da su njegovi špageti bolognese umjesto govedine deklarirane na etiketi zapravo sadržavali više od 60 posto konjetine. Tako da Subwayevi sendviči od tune bez tune zapravo nisu iznimka, nego tek jedan od brojnih kriminalnih ekscesa u svijetu masovno procesirane hrane.
New York Times objavio je priču o Subwayevim sendvičima bez tune prošle subote. Povod za NYT ovu istragu bila je tužba protiv Subwaya, podignuta još u siječnju u Kaliforniji zbog prodaje sendviča s tunom koji ne sadrže tunu. Subway je najveći globalni lanac sendvič barova više od 42 tisuće lokacija u svijetu .
