Nova studija objavljena u Velikoj Britaniji mogla bi srušiti stoljetna uvjerenja o našem odnosu s kokošima, piše britanski Telegraph. Međunarodni tim arheologa koji potpisuje studiju tvrdi da su britanski starosjedioci, ali i druge rane zajednice prije njih, kokoši držali kao kućne ljubimce. Tek u vrijeme Rimskog carstva kokoši su se počele uzgajati i ubijati za jelo. Štoviše, kokoši su na području današnje Velike Britanije bile toliko cijenjene da je u zajednicama iz Željeznog doba jedenje piletine bio tabu. Kokoši su bile ljubimci i sahranjivali su ih s vlasnicima kako bi njihove duše vodile u zagrobni život. Ti su običaji trajali stotinama godina, tvrdi se u studiji.
Najstariji tragovi ubijanja kokoši i drugih ptica radi hrane datirani su u vrijeme kad su Rimljani došli u Britaniju, oko 43 godine, kad je i populacija ptica počela jako rasti. Ove tvrdnje suprotne su svim dosad prihvaćenim teorijama o pripitomljavanju kokoši, prema kojima su ljudi pripitomili ptice tijekom neolitske revolucije, prije nekih 10 tisuća godina.
Prema novim saznanjima, proces pripitomljavanja počeo je daleko kasnije, oko 1.500 godina prije nove ere u jugoistočnoj Aziji, kada su divlje kokoši počele dolaziti iz džungle privučene bujajućim plantažama riže. Njihova prisutnost u blizini rižinih polja stvorila je blizak odnos s ljudima, ali stoljećima stare kokošje kosti pronađene u ljudskim naseljima često nisu pokazivale znakove klanja, što sugerira da nisu korištene za hranu.
Znanstvenici vjeruju da su ljudi kokoši smatrali egzotičnim životinjama i prodavali ih diljem Azije i Mediterana, duž ruta koje su koristili rani grčki, etruščanski i fenički pomorski trgovci. “Jedenje piletine danas je toliko uobičajeno da ljudi misle da smo ih oduvijek jeli. Naši dokazi pokazuju da je nekadašnji odnos ljudi s kokošima bio daleko složeniji i da su se kokoši stoljećima slavile i štovale,” kaže jedna od autorica studije, profesorica Naomi Sykes sa Sveučilišta Exeter.
Danas su kokoši i pijetlovi najudomaćenije životinje na svijetu, ima ih oko 26 milijardi. Procjenjuje se da na piletinu otpada oko pola ukupne konzumacije mesa u svijetu. Kako bi saznali kada je počelo pripitomljavanje, međunarodni tim arheologa ponovno je analizirao ostatke kokoši pronađene na više od 600 lokacija u 89 zemalja. Pregledali su kosture, mjesta ukopa i povijesne zapise o društvima i kulturama u kojima su kosti pronađene.
Najstarije kosti domaće kokoši pronađene su u neolitskom Ban Non Watu u središnjem Tajlandu, a datiraju između 1.650 i 1.250 godine prije nove ere. Nekoliko najranijih pilića pronađeno je u vlastitim grobnicama, no puno ih je više pronađeno pokopano s ljudima. Muškarce su često pokapali s pijetlovima a žene s kokošima. Datiranje ranih ostataka pilića otkrilo je da je većina kostiju daleko mlađa nego što se mislilo i sugerira da su kokoši u Europu stigle tek oko 800. godine prije nove ere.
Dr. Julia Best, bioarheologinja sa Sveučilišta Cardiff, rekla je: “Ovo je prvi put da je radioizotopno datiranje korišteno u određivanju starosti ostataka kokoši u ranim društvima. “Naši rezultati pokazuju potrebu izravnog datiranja predloženih ranih primjeraka, jer nam to omogućuje najjasniju sliku o ranim ljudskim interakcijama s ovim pticama.”
Rimsko Carstvo prvo je populariziralo piletinu i jaja kao hranu, a kosti pronađene u tvrđavama poput Vindolande u Northumberlandu pokazuju jasne znakove klanja. Profesor Greger Larson sa Sveučilišta Oxford rekao je: “Ova sveobuhvatna ponovna procjena starosti kokoši prije svega pokazuje koliko je pogrešno naše razumijevanje vremena i mjesta njihova pripitomljavanja. I što je još uzbudljivije, pokazujemo kako je početak proizvodnje suhe riže djelovao kao katalizator i za proces pripitomljavanja kokoši i za njihovo globalno širenje.” Istraživanje je objavljeno u časopisima Antiquity i The Proceedings of the National Academy of Sciences.
