Ovo srećom nema nikakve veze s onim groznim pop trendom iz 80-tih. Novi romantizam je naziv koji su mediji dali novoj estetici jela koju promovira jedna struja chefova. Možete to vidjeti posvuda, i u Zagrebu u Ab Ovu, Zinfandel’su, Dubravkinom putu, tanjure koji eksplodiraju u romantičnim aranžmanima punim boja, povrća i jestivnog cvijeća, korijenčića, trava i elemenata koji podsjećaju na male pejsaže, obično pejsaže sezone i kraja u kojem se nalazi restoran. Nova tendencija prezentacije hrane proizlazi općeg povratka korijenima i potrage za radikalnom autentičnošću u kojoj sudjeluje cijela nova generacija chefova. Daleko od impresivnih geometrijskih dizajnerskih zahvata Ferrana Adrie, ova estetika nije neki novi hipi pokret u visokoj kuhinji, prizori su sličniji bogatim pastoralama s elementima visokog luksuza kakve viđamo na prikazima iz period uoči Francuske revolucije, samo elegantniji, suptilniji i moderniji.
https://www.instagram.com/p/BSlGPO1h9dB/?taken-at=3820956
Vrijednosno, taj novi osjećaj podsjeća na romantizam 19. stoljeća. Zato je prvi naziv koji su američki kritičari dali ovom smjeru, “slojeviti look”, morao ustupiti mjesto Novom romantizmu. Romantizam u umjetnosti enciklopedije opisuju kao “individualan, subjektivan, iracionalan, maštovit, osoban, spontan, emotivan, vizionarski i transcedentalan”. Romantizam u današnjem kuhanju jednako vrednuje preciznost i osjećaj, veliča prirodu i stavlja ljubav i ljepotu u službu stvarnog užitka, osobni egzibiciozam chefa je potisnut. Jela mogu biti kaotična ili geometrijski složena, ali uvijek moraju biti naprosto lijepa. Možda je sve samo reakcija na brutalnu estetiku mesa i hamburgera koja je obilježila proteklo desetljeće, ali tanjuri nisu jedini znak. Otvorene kuhinje, vrtovi kraj restorana i diskretnija posluga ukazuju kako je vjerojatnije da chefovi upravo stvaraju novu klasičnu estetiku inspiriranu traženjem iskrenije i osjećajnije kuhinje kao reakcije na golemi biznis u koji se pretvara svjetska restoranska scena.
