Kao što su chef Zdravko Tomšić i vlasnik Dražen Boban bili najavili prošle jeseni, Vinodol je u siječnju uveo novi jelovnik. Radi se o najvećoj promjeni u recentnoj povijesti tog ultrapopularnog zagrebačkog restorana. Konceptualno govoreći,ta je promjena sasvim sigurno uspješna. Novi je jelovnik kraći, suvremeniji i neuspredivo profinjeniji od prethodnog, a istodobno je zadržao Vinodol čvrsto u području nacionalne kuhinje.
Na jelovniku više nema svih mogućih odrezaka, pa pomalo dosadnih i starinskih jela poput tjestenine s gljivama, ili rustikalnih tanjura poput cijele pastrve s bademima. Od starih su jela na fiksnom meniju, zapravo, ostale samo štrukle, govedska juha, zagrebački odrezak, teletina ispod peke te hladna plata koja se zove Nova priča, na kojoj svaki proizvod ima ime i prezime, i koju je Vinodol uveo prije nekih godinu i pol.
Poglavlje predjela sad se otvara tartar biftekom što ga je restoran počeo nuditi tek prije nekoli mjeseci, i koji se pokazao očekivano popularnim. Poglavlje toplih predjela puno je privlačnih jela, od kojih svako ima dodir nekog od hrvatskih regionalnih kulinarskih identiteta. Tako je salata od govedine s tikvicama i koromačem obilježena dresingom do samoborske muštarde. Fuži se, pak serviraju ssa svježim crnim tartufima (nema, dakle, tartufate ni ulja do tartufa), njokima društvo prave jadranske kozice i dimljene dagnje, dok se ravioli sa skutom poslužuju u žgvacetu od boškarina. Sva ova četiri jela djeluju univerzalno moderno, čisto, “bistrološki”, a opet očigedno pripadaju regionalnim korpusima hrvatske nacionalne kuhinje. Među glavnim jelima sličnu ulogu ima filet gacke pastrve s koricom od badema i s brokulom i krumpirom sotiranima na maslacu: ovaj je tanjur primjer uspješnog korištenja klasičnih francuskih tehnika na lokalnom proizvodu, ali i demonstracija stila novog Vinodola.
U starom je Vinodolovu izdanju pastrva dolazila na stol cijela, s pomalo ljigavom kožom i s nekim prilično nedefiniranim prilozima. Sada je taj nespretni recept iz repertoara zagrebačkih resotorana od prije tridesetak godina, pretvoren u lijep, čisti tanjur s besprijekorno očišćenim i pripremljenim fileom, i povrćem koje predivno miriše po maslacu .
Među glavnim se jelima još ističu confit od patke iz domaćeg uzgoja, janjeća koljenica (janjetina u Vinodol uglavnom dolazi s Cresa, katkad s Paga) s restanim krumpirom, i salatom od crvenog i bijelog kupusa s dresingom od kiselog mlijeka, te biftek u umaku od borovica s glaziranom mrkvom. Dalmatinska se pržolica, pak, poslužuje sa slanutkom, što pokazuje Vindolovu namjeru da obogati i modernizira i najtradicionalnija jela.
https://www.instagram.com/p/BPpdnAVDQjH/?taken-at=295791884
Nama na novom meniju nedostaju jedino pljeskavica, koja je u posljednjih godinu dana postala izvrsna, i koja je Vindolu davala štih povezanosti s roštiljem kao bitnim elementom hrvatske kulinarske radicije, te bečki šnicl koji ne samo da je, pod različitim imenima, klasik većine građanskih kuhinja na potezu od Milana do Berlina, nego se radi o sigurnoj comfort food opciji; kad ne znate što biste ručali, dobar bečki pouzdan je izbor.
Uz fiksni meni, Vinodol će i dalje inzistirati na dnevnoj ponudi, koja čini veliki dio prometa, i koja je sezonski orijentirana, pa se ovih dana na Vinodolovim ražnjeevima vrti mliječna paška janejtina, dok se u loncima kuhaju buncek ili sarma. Novi Vindolov meni primjer je pametne i hrabre promjene, u vrijeme dok restoranu ide izvrsno. Jedina ozbiljna pogreška, koju smo uočili u procesu Vindolovih promjena, jest novi format savijače od jabuka, koji, nažalost, ne asocira ni na tradicionalni štrudl, ni na moderni, elaborirani restoranski desert, nego izgleda kao nešto što je došlo iz obližnje pekarnice(premda, naravno, nije). No, to je samo manja zamjerka, koja ne kompromitira zaista jako dobar novi Vinodolov jelovnik.
