Prije dva tjedna u Praškoj ulici otvorio se boutique hotel Met s 26 soba. Met ima restoran Valmarie, nazvan po najmlađoj kćerki cara Franje Josipa, Mariji Valeriji. Današnja Praška dugo se zvala ulicom Marije Valerije, pa je ime restorana dobro pogođeno. Bar se zove Pen 22, pretpostavljano po Slavoljubu Penkali.
Bar je ugodno uređen, konobarica koja nam je točila Tomčev Rose zainteresirana je profesionalka, a lista pića nije loša, premda je krajnje nelogično da se u baru ne toči ni jedan šampanjac. Lista koktela doima se pomalo dosadno, dok se karti whiskyja dogodio golemi tipfeler, koji je osoblje primijetilo pa se upravo tiska nova, korigirana karta. Naime, pod egidom američki whiskey nabrojani su svi mogući škotski whiskyji, od crnog Johnnieja do Lagavulina. Dok se ne otisne nova karta, ovaj bi dio sadašnje karte trebalo prekrižiti ili prelijepiti bijelim papirom, jer je doista komično netočan.
Vesele nas, međutim, cijene vina u Metu. Dom Perignon košta 350 eura, što je dvostruko jeftinije nego u bistrou Dolce Vita u Tkalčićevoj, o čijoj smo skandaloznoj cijeni DP-a nedavno pisali. Masovni non vintage šampanjci poput Taittingera i Moëta koštaju stotinjak eura. Metova je vinska lista dobrodošao primjer normalnog formiranja cijena u hotelu u centru grada, koji želi biti luksuzan. Nažalost, zadnju verziju liste izradili su amateri. Selekcija šampanjaca i pjenušaca nije razvrstana ni po kakvim kriterijima, žanrovskim, cjenovnim ni abecednim , pa tako poglavlje šampanjaca počinje s Perignonom a završava s Cristalom, dok se negdje između nalaze Heidsieck, Bollinger i Krug. Ne postoji poseban odjeljak za rose šampanjce ili pjenušce, što je dosta nepraktično. Izbor hrvatskih vina nešto je bolje organiziran, ne računajući sekciju oranža koja je posve nedostatna.
Met u Praškoj pokazuje dobre namjere. Službeno, svečano otvorenje održat će se u rujnu. Bilo bi dobro kad bi Met do rujna ispravio veću grupu početničkih pogrešaka u vinima i destilatima.
