Lutter & Wegner spada među najtradicionalnije berlinske restorane. Uvijek kad smo u Berlinu ondje jedemo goveđi čaj (ultakoncentriranu goveđu juhu), tafelspitz i bečki, koji je bolji nego bilo gdje u Beču osim u Plachutti, i još poneko jelo od srne i fazana. Lutter & Wegner imaju i skoro fenomenalnu vinsku listu na kojoj briljiraju velika francuska vina poput Leoville Bartona iz vrlo starih berbi, za novac manji nego što se za njih sada traži na sekundarnim tržištima: to je zato što su Lutter i Wegner još prije više od 1sto godina počeli uvoziti klasične bordeauxe. Lutter & Wegner velika su, starinska, konzervativna, pomalo turistička ali sasvim neodoljiva berlinska gastronomska institucija. Takvi, konzervativni, skor stoljeće i pol stari i smješteni u najstrožem centru Berlina (naša omiljena ekspozitura nalazi se stotinjak metara od berlinskog Regenta), oni za svaki advent izlaze na ulice. Za Božić prije nekoliko godina zatekli smo veliki njihov šator na Gendarmenmarktu, jednom od najljepših berlinskih trgova.
Lutter & Wegner, međutim, ne izlaze na ulice u skraćenom formatu. Oni ne prodaju samo kobasice, juhe i bunceke. U šatoru Lutter & Wegnera u centru Berlina moglo se ručati gotovo jednako kao i u njihovim restoranima. Radi se, naravno, o velikom logističkom zahvatu jer nije jednostavno izvući cijeli jedan restoran na ulicu a istodobno nastaviti normalno poslovati u bazičnim restoranima. Ali, odziv je bio toliko dobar da iz nekoliko pokušaja nismo uspjeli dobiti stol.
Puna restoranska ponuda ono je što nedostaje zagrebačkom adventu. Dakle, na otvorenijim prostorima poput Europskog trga ili Muzeja suvremene umjetnosti ili Gradeca, možda bi bilo dobro postaviti zagrijani šator sa zajedničkim stolovima za neki od popularnih klasičnih restorana, gdje bi obitelji i društva mogla doći na ručak mogli normalno ručati i večerati, provesti ondje sat i pol, popiti buteljku ili dvije pa nastaviti na adventske sadržaje ili izlaske, kao što to rade u Berlinu ili Beču.
Gendarmenmarkt Berlin
Vinodol i Okrugljak idealni su kandidati za takav adventski iskorak. Prvo, riječ je o nacionalnim restoranima u najboljem smislu te riječi, koji svojim menijem i pristupom mogu evocirati obiteljski ugođaj blagdana. Drugo, oba ova restorana ozbiljne su, maksimalno profesionalne ogranizacije s velikim brojem zaposlenih, što znači da posjeduju logističke preduvjete da otvore svoje ulične ekspoziture s gotovo punim jelovnikom i opsežnom ponudom vina.
Naravno, da bi se to ostvarilo i grad Zagreb mora odraditi svoj dio posla. Nevjerojatno je, primjerice, što kućice na Tomislavcu ne raspolažu tekućom vodom. Dok se takvi ekscesi ne saniraju, restoranski advent neće moći napredovati. Ako se, pak, stvore logističke pretpostavke, nadamo se da će Vinodol i Okrugljak, ili drugi restorani sličnog profila, idućeg Božića priređivati ručkove i večere na zagrebačkim ulicama i trgovima.
