Prije otprilike godinu dana objavili smo članak u kojem se tvrdi da je Opatija turistički i ugostiteljski gledajući, postala mrtav grad. Povod članku bila je večernja šetnja glavnom ulicom tog zaista pitoresknog malog mjesta, u kojem smo žestoko gladni uzaludno tražili lokal gdje bi mogli bilo što pristojno pojesti. Pa smo na kraju završili u jednoj od popularnijih gradskih zalogajnica, gdje su nam servirali najnejestiviju zamislivu hranu. Članak o turistički i ugostiteljski mrtvoj Opatiji izazvao je buru i jugo i tramuntanu negativnih komentara. Međutim, brojke su nažalost potvrdile našu tezu. Skoro godinu dana poslije objave spornog teksta, evo kako zaista stoji turistička Opatija, prema izvještaju opatijske Turističke zajednice koji je danas objavio Novi list.
Prema tom dokumentu, Opatiju su u prva dva mjeseca ove godine posjetila 21.532 gosta, što je šest posto manje nego u istom razdoblju lani. U prva dva mjeseca 2018. godine, ostvareno je 49 864 noćenja, što je čak 11 posto manje nego lani u siječnju veljači. Opatija, znači, bilježi dvoznamenkasti turistički pad!
Opatijska turistička zajednica, koja nije bila toliko agilna da kvarnerske restorane progura u Michelinove preporuke, ove depresivne rezultate tumači činjenicom da su mnogi hoteli zatvoreni zbog preuređenja, te lošim vremenom. I dok je katastrofalno vrijeme u zadnjih desetak dana veljače sigurno pridonijelo dodatnom padu opatijskog turizma, hoteli su zapravo glavni generator opatijske dugoročne turističke krize.
Osim Navisa i Bevande, Opatija nažalost nema ni jedan atraktivan hotel zbog kojeg bi bilo tko u tom austrougarskom ljetovalištu poželio boraviti izvan pune sezone. Svi drugi opatijski hoteli bolno su mediokritetski, usmjereni na publiku za tri i niže četiri zvjezdice, što funkcionira preko ljeta, ali Opatiju čini bolno dosadnom izvan sezone. Opatijski su se restorani prilagodili publici opatijskih hotela, pa su i oni beskrajno dosadni. Postoji nekoliko iznimaka, od svjetski relevantnog Plavog podruma, preko briljantnog Johnsona, zatim Bevande pa do Drage di Lovrana, Najade i Laurus Grilla. No, riječ je o uvjerljivoj manjini, koja se više ne uspijeva nametnuti svom mediokritetskom okruženju.
Posebno je zanimljivo što u Opatiji uopće nema ozbiljnih barova, koji bi se mogli uspoređivati sa splitskim ili zagrebačkim. Opatiju već godinama i desetljećima uništava strategija prosječnog turizma i niskih ambicija. Glavni igrači na opatijskoj rivijeri, od hotelskih grupa do lokalnih vlasti i turističke zajednice, ponašaju se kao da nisu svjesni tog opakog karcinoma opatijskog turizma.
