Ružmarin u Opatiji je ultrapopularan među Riječanima i Opatijcima, a tijekom ljetne sezone i među turistima. Za vrijeme našeg posjeta svaki stol na povećoj vanjskoj terasi je bio popunjen, a nekolicina gostiju jela je i unutra. Razlozi ovakve popularnosti su višestruki, od toga da u samom centru Opatije gotovo nigdje ne možete dobro pojesti za korektne novce, do toga da u Ružmarinu iznenađujuće dobro kuhaju određena jela.
U Ružmarinu smo jeli zadnji put prije pet ili šest godina. Ostao nam je u sjećanju kao solidan restoran s dobrim grillom, no ništa ambicioznije od toga. Pogled na jelovnik govori da se skoro ništa nije promjenilo. Ružmarin na svom jelovniku nudi točno 105 jela. U tih 105 jela, Ružmarin je uspio ubaciti sve žanrove u kojima restorani mogu postojati. Pizza, tjestenine, rižoto, lazanje, salate, burgeri, roštilj, steakovi, riba. Jedino što smo se sjetili da Ružmarin nema je sushi. Upravo zbog toga smo bili skeptični u kvalitetu jela koje tako rastegnuta kuhinja može izbaciti. Pa ipak, kvalitetom pojedinih jela Ružmarin je uspio pozitivno iznenaditi.
Ručak smo započeli porcijom kapesanti i bruschettom s kozicama, rajčicom, mozzarellom i feta sirom. Capesante su bile nešto žilavije nego bi trebale biti, a u inače dobroj bruschetti se nisu osjetile kozice, dok je ostatak sastojaka bio fin. Uz predjelo smo također dobili i odličan kruh koji za Ružmarin radi Kroštula. Za glavna jela smo se odlučili ostati pri ribljem dijelu jelovnika. Rižoto s kozicama i škampima, te dnevni ulov jadranske ribe.
Ružmarin korektno ističe da u rižoto idu i kozice (koje logično dominiraju), a za dnevni ulov smo dobili oradu. Rižoto je tehnički dosljedno napravljen, al dente i prilično kremozan, iako bi voljeli manju porciju. Zvijezda ručka je ipak bila orada. Orada sa žara perfektno je pečena, puna okusa i s kožicom poput čipsa. Blitva koja je išla uz oradu skoro je kompromitirala cijelo jelo. Već dugo nismo pojeli žilaviju blitvu od one u Ružmarinu. Na svu sreću, orada je ipak ispravila grijehe svojeg priloga.
Deserti također ostavljaju mnogo toga za poželjeti. Neambicioznost u ovom dijelu jelovnika se vidi u ponudi svih mogućih načina pripreme palačinki, sladoledi, semifreddo i lava cake. Niti jedno sezonsko voće ili kreativni desert. I tu možemo doći do još zamjerki Ružmarinu. Ružmarin nema dnevnu ili tjednu ponudu, u njemu se već više godina nije apsolutno ništa promjenilo.
Za rižoto smo dobili već naribani parmezan u posudama koje pripadaju prošlom tisućljeću, a vina se ne toče pred gostima. Kad smo već kod vina, Ružmarin zastupa skoro svaku hrvatsku vinsku regiju sa ponudom koja i više nego premašuje očekivanja. I to je pohvalno. Način prezentiranja i točenje nije.
Sve te zamjerke očito padaju u vodu kada vidite koliko je Ružmarin popularan i koliko lojalnu publiku ima. No, mi bi ipak voljeli vidjeti okrenutost sezonskim namirnicama, brigu za određene detalje i manji nesrazmjer između kvalitete tanjura.
Veprinački put 2, Opatija
HRANA 3 VINA -4 SERVIS -4 AMBIJENT 3