O uspješnosti restorana svjedoče dvije činjenice: društveni ugled i stanje na računu. Obje su ove činjenice javno dostupne: preko Fine i Poslovne Hrvatske možete dobiti podatke o poslovanju tvrtki koje su vlasnici pojedinih restorana. Stoga je sastavljanje ove liste išlo relativno lako, uz važna ograničenja.
Prvo, na listi nema restorana koji su se u međuvremenu zatvorili. Drugo, na listi nema restorana koji nisu gastronomski ambiciozni. Zato u naslovu piše uspješni i dobri, a ne samo uspješni. Treće, na listi nema restorana s Kornata, jer su oni u određenom razdoblju radili po praviloma koja nisu vrijedila za druge restorane. I četvrto, na listi nema velikih lanaca kao što je Batak: jasno je, međutim, da je Batak najuspješniji hrvatski restoranski brend. Evo, dakle, liste osam najuspješnijih dobrih hrvatskih restorana od 2003. do danas.
Grupa restorana koju predvodi Nautika prije pandemije prijavljivala je godišnje promete od oko desetak milijuna eura, premda dubrovački restorani rade tek sedam ili osam mjeseci u godini. U Nautici se i dalje čeka na rezervaciju, hrana je dobra, vinska lista jedna od najboljih u Hrvatskoj.
U vrijeme dok je ondje kuhao Hrvoje Zirojević Laganini je bio jedan od najboljih hrvatskih restorana, kao i jedan od restorana s najvišim dnevnim prometima. Godine će ookazati kako će Laganini preživjeti Zirojevićev odlazak.
Dok se još zvao Gil’s, 360 je imao ozbiljne probleme u poslovanju, među ostalim i zato što je chef Gilles Camilleri iz restoranske kuhinje i smočnice vodio privatni catering za jahte koje su posjećivale Dubrovnik. No, današnji 360 uspješna je poslovna operacija s Michelinovom zvjezdicom, profesionalnin kuhanjem, odličnom vinskom kartom i duljom listom čekanja na stol.
Između 2003. i 2008. Baltazar je ostvarivao uvjerljivo najveće promete u Zagrebu. Premda nije bio preskup, Baltazar je bilježio godišnje prihode od nekoliko milijuna eura. Poslije izbijanja Velike krize krajem 2008. Baltazarovi su se prihodi prepolovili, no restoran je uspio preživjeti i danas ponovno uspješno posluje. Štoviše, Baltazar nikad u svojoj dugoj povijesti nije imao tako dobre chefove kao danas.
Vinodol već dugo ostvaruje velike dnevne promete. U zadnjih je pet godina Vinodol gastronomski dramarično napredovao. No, Vinodol ima veoma mnogo zaposlenih. Uoči pandemije bilo ih je više od sedamdeset.
Caroaccio je neprekidno pun, od otvaranja prije dvanaest i pol godina do danas. Prvih je pet ili šest godina Carpaccio radio da bi otplatio investiciju, a od tada zarađuje, premda manje nego što bi se moglo pomisliti s obzirom na broj gostiju. Carpaccio, restoran koji uvijek ima prve divlje šparoge i prve vrganje u Zagrebu, opterećen je visokim food costom.
Plavi podrum restoran je s najboljim lokalnim sastojcima u Hrvatskoj, od sve moguće žive ribe i škampa, do bijelih tartufa i široke selekcije vrhunskih ulja. I tako već 27 godina, bez ikakvih kvalitativnih kompromisa. Da biste toliko dugo mogli financirati nabavu vrhunskih, skupih namirnica, morate biti poslovno usoješni.
Tekka je u ekspanziji. Tekka, koja je u Zagrebu neprekudno puna, uspjela se replicirati u Rovinju gdje uspješno radi veći dio godine, s jednako pouzdanom kvalitetom kao u Zagrebu.
