Vrijeme je, kako vidimo, prekrasno i pretoplo, i tako će uglavnom ostati. Sunčano vrijeme otvara prostor za jednu konkretnu mjeru izlaska iz lockdowna. Sunčano vrijeme, naime, omogućuje vlastima dopuste otvaranje restorana s terasama.
Naravno, pod određenim uvjetima. Prije svega, stolovi sa stolicama moraju biti udaljeni najmanje dva i pol metra jedan od drugog. Kad je riječ o zagrebačkim restoranima, takav razmak već postoji ili ga je vrlo lako postići na terasama Okrugljaka , Šestinskog lagvića, Esplanadinih Zinfandela (čuvena terasa Oleander) i Le Bistroa, na nekima od Batkovih terasa, u Baltazarovom vrtu, kao i na Vinodolovoj unutarnjoj terasi.
Nešto je teže, ali svakako izvedivo, povećati razmak između stolova na Carpacciovoj i Noelovoj terasi, kao i na terasi Dubravkina puta. Sve bi te terase morale smanjiti kapacitete. Na brojnim terasama na moru, izvan strogih središta primorskih gradova, također je lako postići veliki razmak između stolova. No, terase na moru postat će aktualne tek kad netko počne dolaziti na more.
Nadalje, jasno je da će nas ove godine posluživati konobari s maskama i rukavicama. Mislimo kako bi bilo korisno da restorani odmah počnu nabavljati medicinske , zaista zaštitne, a ne obične maske. Osim toga, podrazumijeva se da restorani u prvoj fazi otvaranja, ne bi trebali imati stolove za više od četvero gostiju.
Naposljetku, odluka kalifornijskih vlasti, o kojoj smo danas pisali, da se gostu prije ulaska u restoran mora izmjeriti temepratura, čini nam se razumnom i lako izvedivom.
Isto vrijedi za jelovnike i vinske karte za jednokratnu uporabu, nema ništa lakše nego stalno printati nove menije za nove goste. Uz poštovanje ovih uvjeta, kao i uz održavanje sadašnje epidemiološke situacije, ne vidimo zašto se restoranima s tersama ne bi dopustilo da počnu raditi u svibnju.
Restoranska industrija u Hrvatskoj dostavom ostvaruje tek pet do šest posto uobičajenih prihoda. Kako bi bar djelovi i restoranske industrije opstali, posve je neophodno da restorani što prije prorade.
