Najpoznatiji talijanski chef Massimo Bottura vladi je uputio otvoreno pismo nakon proglašenja novih epidemioloških mjera koje nalažu zatvaranje restorana u 18 sati. Italija je jedna od zemalja koje su najteže stradale u prvom valu pandemije Covida-19 i njihova je restoranska industrija, jedna od najjačih na svijetu, pretrpjela milijarde eura štete.
Nakon ukidanja lockdowna u svibnju talijanski su restorani, kao i ostali u Europi, nastavili raditi pod sigurnosnim mjerama, ali sa značajnim financijskim gubicima koje paketi državne pomoći nisu dovoljno amortizirali. Na početku jesenjeg vala pandemije radno vrijeme restorana prvo je bilo ograničeno na 23 sata, da bi talijanske vlasti od ovoga tjedna uvele ograničenje na 18 sati, koje za stotine restorana koji rade samo za večeru ili vikendom praktički vraća u lockdown i ostavlja bez prihoda, a ostalima predviđa bankrot ili višegodišnju krizu.
U otvorenom pismu objavljenom u gastro prilogu Cook talijanskog dnevnika Corriere della Sera, upozorio vladu da restoranska industrija, nositelj talijanskog identiteta, kulture, turizma i
Pitam se ovih dana, tko smo mi uopće? Vjerujem da je svaki restoran u Italiji kao renesansna manufaktura: stvaramo kulturu, ambasadori smo poljoprivrede, motor smo gastronomskog turizma, obrazujemo ljude, i sada smo pokrenuli “humanističku” kulinarsku revoluciju koja prerasta u društvenu. Ugostiteljstvo su restorani, umjetnost, arhitketura, dizajn i svjetlo su nositelji našeg identiteta. U zadnjih pet godina u Modeni je zahvaljujući mikro restoranu Osteria Francescana niknulo 80 B&B-jeva. Rođen je gastronomski turizam koji tisuće obitelj parova, prijatelja, dovodi na dva ili tri dana u Emiliu, da okrtiju i slave njen teritorij i njene heroje: seljake, sirare, obrtnike, ribare.
Da se vratim na restorane. Malokoji danas ima likvidnost. I više nego ikad osjećamo se usamljeni. U ožujku smo zatvorili i u svibnju ste tražili da otvorimo poštujući pravila. Učinili smo to. Mnogi su se zadužili da bi mogli raditi: maske, gelovi, toplomeri, mjerači koncentracije kisika, dezinfekcija zraka, testiranja za svo osoblje, posebni režim ulazaka i izlazaka, udaljeni stolovi. Da bismo izišli iz ove krize bez presedana, trebamo vjeru i nadu. Nada nas održavva u aktivnom i proaktivnom stanju. Vjera je vjerovanje u naše osobne potencijale i potencijale drugih ljudi.
Nas je uvijek održavala snaga snova, a ne zarade. Danas, bez likvidnosti, mnogi koji i dalje sanjaju neće izdržati s ovakvim dnevnim prihodima i naša zemlja će izgubiti jedan od nosivih stupova svog identiteta.
Manjak casha prvo dovodi do neisplate plaća, onda do neplaćanja dobavljača, neplaćanja rata kredita i na kraju neplaćanja najmova. Treba nam znak koji će vratiti vjeru. Riskiramo depresiju. Trebamo ohrabrenje i stimulans. Da bi nam se vratila volja i da se ne bismo osjećali usamljeni.
Da budem konkretan, trebamo:
1) Ograničenje radnog vremena najviše na 23 sata
2) Obrtna sredstva.
3) Fond solidarnosti barem do stabilizacije europskog turizma.
4) Porezne olakšice za 2021. jer smo 2020. cijelu platili.
5) Smanjenje PDV-a na 4 posto za iduću godinu
Politiku čine hrabrost i snovi. Slično kao poeziju. Politika je sazdana od zamišljanja budućnosti. Politika nevidljivo mora činiti vidljivim.
