Glas Istre objavio je kako se ugostitelji iz centra Umaga žale da im je promet pao za 25 do 30 posto u odnosu na prošlu godinu, koja također nije bila rekordna. Ako je ovaj podatak točan, čini se da će ljeto 2019. godine funkcionirati kao čistilište zapuštenih destinacija i loših restorana.
Umag je, naime, najzapuštenija istarska obalna destinacija. Umaški su hoteli katastrofalni, o čemu smo pisali preklani kad smo spavali u Meliji Coral, hotelu s valjda najlažnijih pet zvjezdica u Istri. Melia Coral, u koji se godinama nije ništa ulagalo, zaslužuje najviše tri zvjezdice. I drugi su umaški hoteli jednako loši. Drugo, umaški ATP turnir nikada nije bio neprivlačniji i natjecateljski inferiorniji nego ove godine. Treće, Umag nema nikakvu barsku ni klupsku scenu. Četvrto, umaške su plaže, blago rečeno, prosječne.
Umag, dakle, ni jednim svojim sadržajem ne privlači potrošače s većim proračunom. A kad bi ih i privukao, oni taj novac ne bi mogli potrošiti u restoranima. Jer Umag baš nikad nije imao dobre restorane. Osim iz godine u godinu sve boljeg Badija na prilazu Umagu, u tom se gradiću unatrag najmanje četvrt stoljeća nije moglo ništa zaista dobro pojesti. Stoga ne možemo suosjećati s umaškim restoraterima i hotelijerima: u vrijeme visoke turističke konjunkture, oni nisu učinili ništa sadržajno bitno da unaprijede svoj posao. Zapadna Istra najpropulzivnija je hrvatska turistička destinacija. Umag je, nažalost, velika crna rupa Zapadne Istre.
