Naš prekjučerašnji članak o pet loših turističkih destinacija izazvao je niz reakcija, uključujući i one u lokalnim mainstream medijima, te je postigao rekordnu čitanost i broj pregleda stranica. Smatramo stoga da je važno navesti kriterije po kojima sastavljamo dobre i loše liste u turizmu.
Kada je riječ o lošim listama, uzimamo u obzir samo zaista važne destinacije i gradove, jer su oni reprezentativni za hrvatsku turističku industriju. Neko malo nepoznato mjesto u srednjoj Dalmaciji ili na otocima, može biti u mnogo gorem stanju (takvih je primjera dosta ) od Umaga ili Bola, ali ono nije reprezentativno za ukupnu sliku hrvatskog turizma, dok Bol i Umag jesu važni za hrvatski turizam. S druge strane, kad god pronađemo malu i nepoznatu destinaciju koja je u jako dobrom stanju, sa zadovoljstvom ćemo je istaknuti kao primjer turističkog napretka.
Turizma nema bez hotela, a uskoro ga neće biti bez dobrih hotela. Rijeka i Pula de facto nemaju hotele, dok su hoteli u Umagu, Bolu i Poreču primjer bezidentitskog industrijskog turizma kakav Hrvatsku dugoročno čini međunarodno nekonkurentnom, jer druge, veće turističke zemlje poput Turske i Grčke, takve hotele prodaju za manji novac. Turizma nema ni bez restorana, a zaista dobri restorani načelno se ne otvaraju u mjestima bez stvarno dobrih hotela.
Ako je u određenom mjestu teško pronaći više od jednog dobrog kafića, jedan dobar bar ili nekoliko dobrih restorana u različitim žanrovima, ako su trgovine loše opskrbljene, jasno je da je u tom mjestu turizam u lošem stanju. S druge strane, destinacije kao što su Rovinj ili Split pune su barova, kafića, bistroa pa i solidnih do dobrih restorana, a Rovinj ima i jedan vrhunski restoran po međunarodnim standardima.
