Jučerašnje proglašenje najboljih restorana na svijetu u izboru World’s 50 Best Restaurants nije ponudilo nijedno ozbiljnije iznenađenje. U gastronomskom trokutu Skandinavije, Južne Amerike i Španjolske koji World’s 50 Best uglavnom promovira, pobijedio je danski Geranium na čelu s 48-godišnjim chefom Rasmusom Kofoedom. Zanimljivo je reći da je Geranium dobio tri Michelinove zvjezdice nekoliko godina prije Nome.
Drugo mjesto za peruanskog chefa Virgilija Martineza i njegov Central također je očekivano: Martinez je već cijelo desetljeće jedan od glavnih heroja i ideologa onog dijela globalne gastronomske scene koji gravitira prena World’s 50 Bestu.
Naposljetku, katalonski Disfrutar, za koji smo navijali jer smatramo da je riječ o najboljem nefrancuskom restoranu na svijetu, osvojio je treće mjesto što je izniman doseg za prilično neideologizirani restoran, koji ne pripada ni jednoj od dominantnih gastronomskih estetika ali je jednostavno genijalan.
Četvrto mjesto za DiverXO chefa Dabiza Muñoza, koji je prije par mjeseci gostovao u Rovinju, pokazuje da Muñoz postaje jedan od najvažnijih svjetskih chefova. Restorani nekih od najvažnijih talijanskih chefova koji rade izvan restoranskog celebrity sistema, također su dobili dužno priznanje visokim plasmanima i posebnim nagradama.
Svakako je dobro što je među prvih 50 ušao zaista značajan broj novih restorana na listi. Dobro je i što je Mugaritz, dugogodišnji miljenik ocjenjivača World’s 50 Besta, ispao iz prvih dvadeset jer taj restoran trenutno zaista ne valja, u što smo se uvjerili prije desetak dana. Nije, međutim, dobro što u samom vrhu ponovno nema ni jednog pariškog restorana i ni jednog francuskog chefa.
World’s 50 Best i francuska visoka gastronomija uglavnom se ignoriraju, uz tek nekoliko iznimaka, što je ujedno i najveća slabost World’s 50 Besta. Usprkos tone, World’s 50 Best Restaurants najutjecajniji je pojedinačni izbor restorana na svijetu.
