Kad se lani u Londonu otvarao pop-up The Bunyadi, svi su mislili da je riječ o vijesti od dva dana, restoranu za nudiste koji se u suštini ne razlikuje od ugostiteljskih bizarnosti poput restorana u kojima se jede u potpunom mraku ili onih koji nude samo insekte. Ali, The Bunyadi je bio vrlo uspješan. Sa 34.000 rezervacija stalno je bio pun, završio je s profitom i osnivači sad traže investitore za otvaranje stalnog restorana.
Taj pop-up, doduše, nije tjerao stvari u ekstreme. Gosti nisu nužno morali biti skroz goli, prostor je bio prilično zatamnjen, atmosfera ugodna i prirodna, od glinenog posluđa preko namještaja od bambus do vatre u kaminu i zabrane mobitela, sve je bilo podređeno tome da se gosti ni u jednom trenutku ne osjete ranjivima, zapravo da mogu slobodno biti goli a da se tako ne osjećaju. Istu stvar od 2. studenog u Parizu s restoranom O’naturel pokušavaju napraviti braća Mike i Stéphane Saada. Njihov je poslovni model nešto promišljeniji, a restoran ambiciozniji. Za početak, imaju precizno ciljanu publiku, članove Pariškog udruženja naturista koji su prvi imali prilike testirati ovaj koncept, prije otvorenja za javnost. Prema lokalnim statistikama, 2,6 milijuna Francuza sudjeluju u nekom obliku nudizma. Odgovarajući na taj rastući trend, pariške su vlasti u kolovozu na inicijativu Stranke zelenih u parku Bois de Vincennes odredile posebni dio za nudiste.
Restoran O’naturel ima 40 mjesta, na kojima je privatnost osigurana debelim crnim zastorima, svlačionice za goste i dovoljno velike salvete da se gosti mogu pokriti. Restoran nije jeftin, prosječna cijena jela je 32 eura. Na meniju su puževi s peršinom, gusja jetra s chutneyem od jabuka i sezamovim uljem, piletina s palentom i tartufima, neka nova verzija creme brulee i slična, konvencionalna jela. Temperatura u restoranu precizno je podešena da gosti mogu ugodno sjediti bez odjeće.
Otvaranje nudističkih restorana u Londonu i Parizu možda i nije potpuna slučajnost. Nudistički restorani više nisu opskurna mjesta, mogu se pronaći u gotovo svim većim svjetskim gradovima. Riječ je specifičnoj restoranskoj niši, odnosno pokušaju kapitaliziranja naturizma, koji se na valu nove svijesti o povratku svemu prirodnom i autentičnom, iz autentičnog i gotovo političkog pokreta pretvara u još jedan konvencionalni konzumerski izbor, dakle u potencijalno novo tržište za mnoge industrije.
