Restoran Kod Pere na Šalati legendarno je mjesto zagrebačkog ugostiteljstva. Za mlađe koji možda ne znaju, restoran na vrhu Rubetićeve ulice u Zagrebu osnovao je Pero Miladin, jedan od najvažnijih hrvatskih ugostitelja uopće: gospodin Miladin primao je i častio hrvatske političke disidente koji su tijekom sedamdesetih i osamdesetih redovito zasjedali u gostionici Na Schlosserovim stubama kako se Miladinov restoran službeno zvao.
Osoblje i vlasnik bili su jednako širokogrudni prema studentima i svim drugim gostima za koje su procijenili da nemaju mnogo novca: kod Pere se plaćalo koliko je tko mogao platiti. Pero Miladin umro je u poznim godinama, u lipnju 2015.
Restoran je preuzeo njegov sin Ivica, matematičar i igrač bridža. Lokal je i službeno nazvao Kod Pere. Vremena se, međutim, nisu mijenjala u Perinu korist.Zagrebom su počeli dominirati drukčiji i moderniji restorani, dok se Pero punio uglavnom vikendima. Stoga smo se bojali da neće preživjeti lockdown.
Međutim, Pero ne samo da je preživio lockdown nego je ponudu proširio na dostavu gableca, koja i dalje dobro radi. Nadalje, Pero prvi put otkako postoji ima solidan izbor vina, koji uključuje Coronicu, Matoševića. Kozlovića, Krauthakera, Kopjara i Kiridžiju. A kuhanje? Restoran Kod Pere tipičan je primjer kućnog a ne restoranskog kuhanja. Restoransko kuhanje podrazumijeva niz strogo definiranih profesionalnih procedura.
Tradicijsko, “domaće” kuhanje podrazumijeva oponašanje ili reinterpretaciju autentičnih lokalnih recepata. Kuhanje Kod Pere zapravo sliči na kuhanje u mnogim zagrebačkim domovima, sa svim dobrim i lošim stranama takvog pristupa pripremi hrane.
Mi smo danas naručili bečki, koji je bio nemasan, hrskav i zaista prilično dobar. Pomfrit nije bio dobar. Zato među ostalim i govorimo o kućnom kuhanju: gotovo nitko kod kuće ne zna propisno ispeći pomfrti.
Porcije su ogromne a cijene niske. Gigantski wienerschnitzel, salatu od svježeg zelja i buteljku Kopjarova Cuveea platili smo 250 kuna.
Kod Pere sad već radi treći naraštaj obitelji Miladin. Bilo bi lijepo kad bi za dvadesetak ili tridesetak godina biznis počela preuzimati i četvrta generacija.
