Prije tjedan dana na zagrebačkom Britanskom trgu državna tvtka Pleter, koja je postala masovno poznata poslije potresa na Baniji, otvorila je trgovinu s delikatesnim prehrambenim proizvodima. Trgovina se zove Lijepo i naše, lijepo je uređena i prodaje robu koju proizvode hrvatski branitelji. No, Pleterov dućan Lijepo i naše ima dva problema.
Prvo, asortiman je presiromašan, pa se dućan doima poluprazno. Drže, primjerice,vina iz samom jedne vinarije, Masvina iz Polače kraj Zadra. Drugo, bojimo se da je koncept Lijepog i našeg duboko pogrešan. Otvarate li trgovinu koja prodaje isključivo braniteljske proizvode, vi branitelje nužno getoizirate. I ekonomski i psihološki mnogo je produktivnije branitelje pokušati integrirati u normalni život, nego ih stalno stavljati u neke posebne, izolirane odjeljke.
Kad bi Lijepo i naše držalo vrhunsku robu svih zainteresiranih domaćih malih, ali i većih proizvođača, kao i braniteljsku robu, braniteljska bi se roba puno bolje prodavala, jer bi dućan sa širokim asortimanom visokokvalitetne hrane privlačio mnogo više kupaca nego dućan s polupraznim policama u kojem danas, usprkos vrlo dobroj lokaciji, nismo zatekli nikog osim dvije veoma ljubazne prodavačice.
Naposljetku, čini se da Pleterova trgovina zapravo nema što prodavati. Naime, jedno dvadeset posto sve izložene robe čine etikete Pelagosa i Masvina, kojima takva vrsta butika ne treba jer se Pelagosovi i Masvinovi proizvodi ionako distribuiraju u supermarketima .
Ulaskom u Lijepo i naše, Pelagos i Masvin napravili su veliku uslugu Pleteru, jer bi u suprotnom stalaže i hladnjaci Lijepog i i našeg zjapili prazni. Lijepo i naše doima kao još jedan amaterski pokušaj države da se bavi maloprodajom hrane.
