Dakle, zaista nitko nije očekivao da će Osteria Francescana iz Modene, nekih pet sati vožnje od Zagreba, ponovo postati najbolji restoran na svijetu. Naime, kad je Osteria prije dvije godine prvi put osvojila prvo mjesto u izboru World’s 50 Best Restaurants, gastronomski je svijet složno zaključio kako je riječ o odavanju priznanja starim zaslugama chefa Massima Botture, koji zaista jest revolucionarizirao talijansku kuhinju, ali koji se već u ono vrijeme nije bavio osobito progresivnim kuhanjem.
Unatrag dvije godine gospodin Bottura koncentrirao se na društveno koristan rad, pa je pootvarao niz kuhinja za siromašne po Europi i Južnoj Americi, što zaslużuje najsrdačnije pohvale. Utoliko Botturinu današnju pobjedu možemo smatrati političkom: birači San Pellegrinove Akademije možda su nagradili Botturino društveno djelovanje, što je u brutalno poremećenom svijetu oko nas jako okej, ali baš nema veze s gastronomijom.
Bottura se kroz projekt pučkih kuhinja posvetio društveno korisnom radu
Drugi mogući razlog Botturine pobjede jest stanoviti vakuum u svijetu visoke kuhinje. Nova Noma Renea Redzepija otvorila se prekasno da bi stigla prikupiti glasove, Virgilio Martinez nije dovoljno univerzalan da bi pobijedio na globalnoj razini, tako da svijetu gastronomije nedostaje autentični prorok, dok restoran Gaggan Gaggana Ananda, višegodišnji nositelj nagrada za najbolji restoran u Aziji, očigledno još prečesto ostaje izvan dometa putovanja kritične mase glasača.
Pa su se glasači vratili provjerenoj i političko simpatičnoj, izrazito protutrumpovskoj i protuputinovskoj opciji, što svijetu danas treba. Usput govoreći, najbolji restoran na svijetu nije osobito skup. Meni od deset sljedova košta točno 250 eura. Dubrovački restorani znaju biti nešto skuplji.
