Mirisi banana i voćnih žvakaćih guma najprepoznatljivije su odlike lošeg mladog beujolaisa. Za miris banana u vinu zaslužna su dva kemijska spoja koja se mogu razviti tijekom fermentacije pri vrlo niskim temperaturama, ili tijekom karboničke maceracije, specifične tehnike proizvodnje vina kojom nastaje beaujolais.
Beaujolais je, kako znamo, vino koje se proizvodi u istoimenoj francuskoj regiji od crnog grožđa gamay, za koje se u Istri dugo vjerovalo da je istovjetno lokalnoj borgonji (znanost je, međutim, potvrdila da je borgonja ustvari frankovka). Postoji i bijeli beaujolais, koji se vinificira od chardonnaya.
Beaujolais nouveau mlado je crno vino koje se unatrag sedamdesetak godina pušta na tržište trećeg četvrtka u studenom, u godini berbe. Prije tridesetak godina beaujolais nouveau bio je ekscentrično popularan, dok danas spada tek u simpatične predbožićne običaje.
Svjetsku popularnost beaujolais nouveaua uništila je loša kvaliteta većine mladih vina, koja redovito mirišu po žvakaćim gumama i prezrelim bananama, i nemaju baš nikakvo tijelo.
No, u boljim primjerima kao što je Chateau des Maladrets kojeg distribuira zagrebački Vivat, mladi beaujolais nije frivolan i banalan. Radi se o voćnom, veselom blagdanskom vinu koje se lako pije i koje ide dobro uz pizzu i pojedine burgere.
Maladrets, srećom, ne miriše po bananama, a lani je dogurao do 13,5 posto alkohola. Ove je godine alkohol nešto niži, što pokazuje da Maladrets poštuje klimatske značajke pojedine berbe umjesto da puni tipizirana industrijska vina. Chateau des Maladrets iz 2021. godine ugodno je i zabavno vino, koje po šire prihvatljivoj cijeni oživljava ritual uživanja u mladom beaujolaisu.
