Prije mnogo godina, Podravec je bio srednji standard hrvatske industrije sira. Podravec, mekan, kremast i ugodan, cijenama se nikad nije mogao natjecati s paškim i livanjskim sirevima, ali je uvijek uspijevao držati distancu prema jeftinijim i masovnijim sirevima iz socijalističkih supermarketa.
Podravec je u osamdesetim godinama bio nešto poput Gavrilovićeve Zimske salame: pouzdani affordable luxury u socijalističkom potrošačkom društvu. Podravec se oduvijek proizvodio u Bjelovaru, u velikoj tvornici mliječnih prerađevina, koja je osnovana 1901. godine da bi se od 1976. zvala Sirela.
Sirela se pretkraj osamdesetih i početkom devedesetih upustila u proizvodnu zrelijih, tvrdih sireva, pa su ondašnji lifestyle mediji javljali o izvrsnom Sirelinom Ribancu koji se navodno mogao uspoređivati s pravim Parmezanom. Naravno da se Sirelin Ribanac nikad nije mogao uspoređivati ni sa kakvim pristojnijim parmezanom, ali se reklamna kampanja doimala simpatičnom.
U dvijetisućitim su godinama i Podravec i Ribanac i Sirela potonuli u opskurnost, iz koje ih pokušava izvući aktualna reklamna kampanja, koja potrošače obavještava da su Podravec i Ribanac postali President, ali da su zadržali stari okus. President, u vlasništvu francuske korporacije Lactalis, jedan je od najpouzdanijih globalnih brendova mliječnih proizvoda. Nikad nismo probali ni jedan Presidentov sir koji bi nas uvrijedio, dok njihov neslani maslac spada među najbolje masovno dostupne jeftinije maslace u Europi.
President je još davno preuzeo Dukatove brendove, pa tako logo President možemo vidjeti na našem svakodnevnom siru i vrhnju.
Bjelovarskoj Sireli sasvim će sigurno koristiti što je ušla pod Presidentovu egidu. Nismo, međutim, sigurni koliko Presidentu koriste danas već definitivno trećerazredni, dosadni sirevi poput Podravca.
