Ovih smo dana pred jednim od najboljih zagrebačkih restorana u svom žanru, vidjeli crnu ploču na kojoj je pisalo nešto poput kava i sok 17 kuna. Što nas je prilično iznenadilo.
Naime, takve diskontne ponude tipične su za kafiće, zalogajnice i jeftini fast food, ali su posve neprimjerene restoranima koji poslužuju ozbiljnu gastronomsku hranu. Evo zašto.
Prvo, restoran s ozbiljnom gastronomskom hranom ne može se dovesti u situaciju da ga se uspoređuje s kvartovskim kafićem. Riječ je o dvije različite vrste ugostiteljstva koje žive od različitih potrošača.
Drugo, gosti posjećuju restoran i na temelju povjerenja i imidža. Restoran koji se oglašava diskontnom ponudom kave i soka razara svoj imidž i ne ulijeva baš previše povjerenja. Stari gosti mislit će da se s restoranom nešto loše događa, dok potencijalni novi gosti neće hrliti u restoran s diskontnom ponudom jutarnjih pića.
Treće, recimo da restoran tom diskontnom ponudom privuče pedesetak jutarnjih gostiju koji će napraviti 700 do 800 ili tisuću kuna prometa dnevno. Vrlo dobro. Ali, diskotna će ponuda gotovo sigurno odbiti mnoge goste koji bi toliko potrošili za četiri, pet ili deset ručkova potrošili 1500 do 2000 kuna. Da ne znamo o kojem je restoranu riječ i da nismo ondje vrlo često izvrsno jeli, potražili bismo neki drugi lokal.
Ušli smo, uobičajeno smo dobro jeli, ali restoran je u vrijeme ručka bio poluprazan. Nadamo se da se napunio navečer i da su barem navečer maknuli crnu ploču s diskontnim cijenama.
Žanrovski i tržišno gledajući, uglavnom je nemoguće biti diskonter i ambiciozan restoran. Možete li zamislti da se Carpaccio reklamira zajedničkom ponudom kave i soka za manje od dvadeset kuna? Ne možete. Carpaccio je već deset godina jedan od najpopularnijih zagrebačkih restorana, zato što nikad nije počinio nikakvu sličnu pogrešku, nego je, kao i mnogi drugi restorani istog ranga, i u teškim vremenima pažljivo čuvao svoj ugled i status.
