U utorak smo ručali u Budweiseru u Heinzelovoj. Naručili smo ćevape, koji su bili izvrsni: slasni, sočni, fino zadimljeni i nimalo prepečeni. U Budweiserovo je porciji deset većih ćevapa. Premda smo bili vrlo gladni, uspjeli smo pojesti točno sedam i pol. I ostali smo prejedeni cijeli dan. Tako velike porcije, ako se ne mogu naručiti manje, prilično su besmislene.
Zaista ne znamo nikoga, osim možda fizičkih radnika, koji mogu pojesti cijelu porciju Budweiserovih ćevapa a da se poslije tog ručka od 1500 do 2000 kalorija (zavisi o količini lepinja i piva) ne osjećaju preteško i obamrlo. O žestokom debljanju, kao neizbježnoj posljedici prehrane u rošiljarnama, da i ne govorimo.
Zagrebački su roštiljari godinama i desetljećima živjeli u uvjerenju da su ogromne porcije preduvjet njihova tržišnog uspjeha. Iznimku je predstavljao jedino Stari kotač, gdje su porcije uvijek bile razumne. No, vremena su se srećom promijenila. Nove generacije potrošača ne žele se udebljati čim uđu u restoran i ne kane rukavima košulje brisati masnoći oko usta.
Batak, kao najbolje organizirani lanac restorana u Hrvatskoj, to je prvi razumio pa je krajem prošle ili početkom ove godine uz standardne porcije ćevapa uveo i reducirane, sa sedam umjesto deset ćevapa . Što se dogodilo? Batkova sedmica postala je instantni hit. Batak bilježi rekordne financijske rezultate, a zbog te i niza drugih inovacija (od tartara, preko burrate do koktela) mobilizirao je niz mlađih gostiju.
Mlađi gosti ovdje su ključna riječ. Mlađi gosti ne žele jesti nezdravo i ne dolaze u roštiljarne i druge restorane da bi se prejedali. Frajer od dvadeset i nešto svjestan je da nije seksi svojoj curi ako su mu usne prepune masnoće, ako od piva i roštilja dobiva trudnički trbuh i ako mu iz usta izlaze goleme količine alitola. Djevojke su, naravno, još puno osvještenije.
Nije slučajno da su azijski restorani u Zagrebu postali brojniji od roštiljarni. Azijski restorani ne žele vam uvaliti 1500 do 2000 kalorija za jedan ručak ili večeru i ne smatraju da je višak masnoće glavna vrlina njihovih jela. Roštiljarne se moraju početi prilagođavati novoj publici s drukčijim zahtjevima i drukčijim stavovima prema hrani. Jedan od glavnih elemenata te prilagodbe jest uvođenje reduciranih porcija.
Pri čemu staroj, tradicionalnoj publici treba omogućiti da i dalje uživa u svojim gargantuovskim tanjurima, uz sve zdravstvene i socijalne rizike koje oni donose.
