I dok je Domino’s u Italiji ovih dana bankrotirao, u Hrvatskoj se polako ali sigurno širi. U Prečkom je nedavno otvorena treća zagrebačka podružnica, a četvrta se uskoro otvara u Rijeci. Domino’s je najveći lanac pizzerija na svijetu. Razumijemo zašto je popularan u Americi gdje se stanovništvo masovno hrani u fast food lancima i gdje, budimo realni, više od 80 posto potrošača nikad nije probalo bilo koji verziju prave pizze. Ali, ostaje pomalo misteriozno zašto je Domino’s popularan u Europi, koja je desetljećima premrežena talijanskim pizzerijama.
Jutros smo nekoliko sati proveli na internetu pokušsvajući doznati organoleptičke tajne Dominova uspjeha. Bojimo se, međutim, da nismo uspjeli doznati ništa korisno.
Najookorjeliji Dominovi fanovi kao velike prednosti svoje omiljene pizze navode činjenicu da umak ne sadrži mnogo šećera kao kod ostalih lanaca pizzeria, i da je tijesto puno glutena što ga čini ekstrahrskavim. U stvarnosti, međutim, glutenska rešetka tijesto čini naglašeno elastičnim, a Dominove su pizze sve prije nego elastične.
Gotovo nitko, na pet kontinenata, ne ističe posebne okuse Dominovih pizza. Tek se malo češće spominje pridjev garlicky, i naznake da kobasica na pepperoni pizzi ima lijepu jarko crvenu boju (živjeli nitrati). O čemu se onda ovdje radi? Zašto je proizvod koji nema gotovo nikakve veze s pizzom, osim što je okrugao i što se tako zove, osvojio cijeli svijet i upravo osvaja Hrvstsku.?
Mislimo da je riječ o četiri razloga. Prvo, Domino’s je strahovito snažan brend, kojeg na novim tržištima svi žele probati, a jedan dio onih koji probaju postaju stalni ili povremeni potrošači. Drugo, Domino’s na etabliranim tržištima održava dvoju premoć snažnim ulaganjem u marketing. Treće, Domino’s je jeftin. Kad je došao u Hrvatsku Domino’s je bio nekonkurentno skup. Od tad se cijene uglavnom nisu mijenjale, a kroz razne su akcije zapravo pojeftinile.
I četvrto osobito važno. Domino’s uistinu nema okus ni teksturu ni jedne legitimne verzije pizze. Domino’s je više manje beskarakterna masa ugljikohidrata i masnoća, što potrošači širom svijeta prilično vole. Domino’s je, zapravo, nešto poput velike vrećice čipsa, samo s manje okusa.
