Na posljednji ručak prije prvog, proljetnog lockdowna, otišli smo u Carpaccio, gdje je terasa bila puna i svi su se gosti doimali dobro raspoloženi. Na posljednji ručak prije božićnog lockdowna otišli smo u Tekku. Tekka, koja nema terasu (nitko osjetljiv na hladnoću danas ne bi sjedio na terasi) ovog je popodneva oko dva bila prepuna, a gosti su nastavili stizati i iza četiri.
[adsense_content_v2]
Tekku i Carpaccio povezuje najviši stupanj profesionalizma u zagrebačkom restoranskom biznisu, kao i osobno prijateljstvo vlasnika Vlade Lisaka (Carpaccio) i Marija Mindera (Tekka), dvojice zaslužnih Esplanadinih veterana.
Pred Tekkom su danas bila parkirana dva nova dostavna auta, Renaulta Twingo s Tekkinim logotipom. Tekka se, dakle, poslije vrlo uspješnih zadnjih par mjeseci pripremila za novu eru dostave.
No, u restoranu je toliku ugodno da to ni jedna dostava ne može kompenzirati, premda je sushi idealan za takeaway. Današnji, zadnji predbožićni ručak u Zagrebu, počeli smo neopisivo dobrim nigirijem s masnom tunom i gofom. Toro se rastapao u ustima, baš kao što piše u klasičnim japanskim knjigama o sushiju. No, jednako je važno da je riža u nigiriju bila ugodno topla; ni jedan drugi zagrebački sushi restoran ne uspijeva, ne razumijemo zašto, posluživati rižu na temperaturi kože, što je prastaro, dobro poznato, rutinsko pravilo za serviranje nigirija. Tekka to uspijeva s lakoćom i već je zato klasu iznad konkurencije. Omjer ribe i riže negdje je dva naprema jedan za ribu, što je više nego velikodušno.
Salata s lososovim kožom stari je Tekkin favorit koji i dalje dobro funkcionira. Ako već jedemo lososa, moramo znati da je pržena koža nešto zdravija od mesa jer sadrži manje potencijalno loših masnoća. Osim toga, koža se konzumira u znatno manjim količinama od mesa. Velika plata raznih rolica s tunom bila je uobičajeno izvrsna, dok je wafu steak već dugo godina jedan od najboljih bifteka u Zagrebu.
Wafu steak trenutno je i jedan od najjeftinijih bifteka u Zagrebu; wafu steak, savršeno crveno pečen, košta 138 kuna, što je dvije kune manje nego u Budweiseru, koji također ima vrlo dobar biftek, ali je ipak riječ o zalogajnici. Naposljetku, sladoled od zelenog čaja s kremom od sezama klasik je koji se ne smije preskočiti ako niste baš jako prejedeni.
Tekka je ozbiljna, velika zagrebačka restoranska institucija, s izvrsnim sushijem, briljantnim sashimijem, veoma dobrim toplim jelima, odličnim pivom i jako dobrom vinskom listom, s koje smo danas naručili mutnocrveni pinot grigio friulanske biodinamičke vinarije Severo Ronco. Golema je šteta što restorani poput Tekke neće moći raditi pred Božić.
