All you can eat restorani polako se šire po Zagrebu, i ako je suditi po sadašnjem interesu publike, to će se nastaviti. Kratki vodič koji se trenutno može pročitati na Eateru stoga nije samo kuriozitet s weba, već može poslužiti kao praktični vodič za preživljavanje u takvim restoranima. Na temelju bogatog iskustva svojih recenzenata, Eater je otkrio kako što bolje proći za novac koji ostavite u all-you-can-eat restoranima. Prenosimo.
Na all-you-can-eat restorane ne isplati se trošiti ako se tamo ne idete najesti. To ne smije biti ni impulzivna reakcija. All-you-can-eat zahtijeva planiranje. Ako idete na večeru, za ručak radije pojedite salatu. Ako idete na ručak, možda čete poslije morati malo odspavati. Iako neki tvrde da prije all-you-can-eat restorana baš treba pojesti nešto konkretno “da se razvuče želudac”, piše Eater,ne upuštajte se u to jer je riječ o profesionalnom levelu rezerviranom za profesionalne jedače. “Niste Kobayashi” (više o japanskom šampionu u profesionalnom jedenju možete pročitati OVDJE.)
Rebrica, kozice, možda koljenica, pečenje, patka? Svaki bolji buffet će imati nešto od toga. Oni bolji (u Hrvatskoj još ne ali tko zna?) mogu imati i jastoge ili bifteke. Ako ste u jeftinijem all-you-can-eat restoranu i pečena piletina može biti solidna opcija, da ne spominjemo suhomesnate proizvode i sireve.
Ovo se, naravno, odnosi na situacije u kojima biste se mogli zateći u inozemstvu iako takav sistem za večeru imaju i neki hrvatski hoteli, lošinjska Aurora primjerice. Bolji all-you-can-eat restorani dio jela dovršavaju pred gostima ili poslužuju individualno. To može biti tek narezana pečena šunka, ručno rezani pršut, brisket. Ako naiđete na to, stanite u red. U nekim restoranima ovog tipa možete odabrati meso koje će vam ispeći ili naručiti specijalne omlete. I to iskoristite, ali budite strpljivi i ne pretjerujte sa zahtjevima. Drugi čekaju iza vas.
Vitrine u all-you-can-eat restoranima pune su pomfrita, riže, tjestenina i loših peciva, jer računaju na to da nećete odoljeti i da ćete se toliko nakrcati ovim namirnicama niskih ulaznih troškova, da vam neće ostati dovoljno prostora za skuplje proteine. Nastojte izbjeći tu zamku, osim ako se namjeravate zaista prejesti. Neki all-you-can-eat restorani naplaćuju po težini, pa ako se zateknete u takvom, razmišljajte o odnosu volumena i težine. I ne zaboravite kosti. Ako plaćate po težini punog tanjura birajte mesa s manje kostiju, ne želite plaćati za kosti. U tom sistemu najisplativiji su povrće i salate. Najneisplativija opcija su masne tjestenine poput njoka sa sirom i pirei.
Najposjećeniji all-you-can-eat restorani u Zagrebu su azijski. Sushi je obavezan dio ponude. Ali sushi koji se radi s ciljem što nižih ulaznih troškova, koji se usto priprema ujutro da bi cijeli dan stajao u vitrini, nije dobar izbor. Riža se osuši, riba oksidira. Zato, ako vam se već jede sushi, radije uzmite vegetarijanski. S druge strane, ako vidite da kuhari u restoranu rolaju sushi i da u vitrine stalno iznose nove napravljene rolice, ne štedite se. O njemačkom triatloncu kojemu su zabranili ulaz u all-you-can-eat restoran jer je, ne prvi put, za 16 eura pojeo 8 kilograma sushija, više pročitajte OVDJE.
U mnogim all-you-can-eat restoranima mogu se vidjeti znakovi koji goste ljubazno mole da za svake repete uzmu novi tanjur. Razlog za to je higijenski. Sigurnosni problem ovakvih restorana je što puno ljudi istodobno dolazi u doticaj s hranom. Pa ako na tanjur iz kojega ste već jeli hvataljkom stavite hranu, ta se hvataljka može kontaminirati i vi ćete je takvu vratiti u hranu koju će nakon vas jesti netko drugi. Ako su pravila ponašanja jasno istaknuta, slijedite ih.Ako nisu, vodite računa o gostima koji dolaze iza vas. Također, u nekim all-you-can-eat restorana očekuje se da sami očistite stol za sobom. Bez obzira na to ima li restoran poslugu koja toči pića za stolovima i posprema, uvijek kad plaćate ostavite napojnicu.
Naravno da ćete u all-you-can-eat restoranu htjeti što više pojesti za svoj novac, ali ne želite plaćati da biste bacali hranu u smeće. Više od 30 posto sve hrane koja se proizvede na razvijenim tržištima završi su smeću, u Americi 40 posto. Na buffetima ionako možete otići po sve repete ovog svijeta, to je dio njihova biznis modela.
