Dakle, Agava u Tkalčićevoj više definitivno nije turistička gostionica, neovisno od broja Korejaca i Kineza i Japanaca, koji će je posjetiti ovog ljeta. Agava u Tkalčićevoj danas je definitivno jedan od najboljih zagrebačkih restorana. Belizar Miloš klasično je obrazovani chef s Esplanadinim iskustvom.
Poslije višegodišnje pripreme bistroloških i tradicionalnih jela u turističkoj Tkalčićevoj, gospodin Miloš lani je počeo podizati ljestvicu, da bi recepti koje smo kušali u srijedu dosegli vrh zagrebačkog fine dininga.
Tartar od šanpjera s čipsom od čičoka, coulisom od manga i uljem od bosiljka bio je delikatan, teksturalni besprijekoran i baš lijepo elegantan. Uslijedili su ravioli s plavim krumpirom i artičokama, u kremi od parmezana, s dva neodoljivo mirisna kvarnerska škampa. Ovaj superhedonistički tanjur bio je toliko neodoljiv da smo ga ispraznili prije no što smo stigli otpiti gutljaj Birina Grka. Posebni touch of class Miloševim raviolima dale su sferificirane kuglice limuna, koje su to jelo učinile svježim i raspjevanim.
Foie gras sa roštilja servira se na coulisu od kruške, s krokantom od badema i jestivim cvijećem, dok je zadnje jelo, konfitirani kunić s kandiranim đumbirom, sicilijanskim pistacijama i slanutkom – čisto remek djelo. Milošev kunić imao je desetak slojeva okusa, perfektnu teksturu mesa i lijep, gušti , savršeno glatki umak. Riječ je o jednom od najozbiljnijih tanjura što smo ih kušali u Zagrebu. Vinski program bio je, za hrvatske kriterije, neobično precizan: Šemberov Ice Rizling zdušno je podržavao tartar od kovača, dok je Birin Grk olakšao bogate okuse raviola sa škampima. Proljetni Agavim meni prilično je senzacionalan, i u ambicijama i u dosezima. On svrstava Agavu u društvo restorana poput Dubravkina puta i Zinfandela.
